Zajednicu molitelja pokrenuo je 1947. fra Petrus Pavlicek (1902. – 1982.), a svečanu misu u franjevačkoj crkvi u Beču u nedjelju je predvodio bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, koji je u propovijedi ukazao na snagu molitve.

Kao što se prije 75 godina molilo za slobodu Austrije, tako se danas mora nužno moliti za mir u svijetu a posebice u Ukrajini, naglasio je kardinal.

„Bogu ništa nije nemoguće. S tim uvjerenjem i s tom vjerom fra Petrus je uspijevao pokrenuti ljude da mole za slobodu Austrije“, rekao je kardinal Schönborn, podsjetivši da je ta inicijativa, gledano ljudskim očima, bila besmislena. Austrija je bila okupirana i nije bilo izgleda da će se to promijeniti, posebice da će se promijeniti držanje Sovjetskog Saveza. A Austrija je ipak postala slobodna. „Sigurno, ne može se reći da je to bila samo stvar molitve. Ali sigurno se može reći da se to nije dogodilo bez molitve“, rekao je kardinal Schönborn. To pouzdanje stotina tisuća ljudi u Boga bilo je nevjerojatna snaga „koju smo imali priliku doživjeti u povijesti naše zemlje“, naglasio je.

Prema njegovim riječima, ako danas postoji zadaća za taj molitveni pokret, onda je to molitva za mir u svijetu, posebice u Ukrajini.

Kardinal Schönborn je i tom prigodom kritizirao ruski napad na Ukrajinu, rekavši da ljudska mjerila ne omogućuju predviđanje kraja toga rata. Tim više treba svom snagom moliti za to, pozvao je.

Podsjetivši da se molitelji u krunici posebno obraćaju majci Božjoj, naglasio je ulogu i svetog Josipa i preporučio moliteljima da se i njemu utječu. Josip je primjer što znači vjerovati i pouzdati se, on je milosrdno reagirao na situaciju kad je saznao da njegova zaručnica očekuje dijete koje nije od njega. Da ju je izvrgnuo ruglu, za nju kao neudanu ženu u tadašnjem društvu to bi bila zasigurno smrtna presuda, rekao je kardinal ukazujući na dramatičnost toga stanja.

Međutim, Josip je imao povjerenja u Boga i u Mariju „i stoga je za mene sveti Josip, nakon Marije, prvi koji je povjerovao u Isusa Krista“, zaključio je kardinal.

Josip je, rekao je u propovijedi, omiljeni svetac pape Franje, koji mu je jednom pokazao svoju radnu sobu u kojemu se nalazi kip svetog Josipa koji spava, a pod jastukom leži debeli smotak ceduljica s papinim nakanama.

Mir i „nikad više rat“ bila je nakana koja je motivirala pokretača molitvene zajednice fra Petrusa Pavliceka. Rođen u Innsbrucku, odrastao u Beču i Češkoj bio je najprije otac obitelji a kasnije je doživio svećenički poziv i zaređen je 1941. godine. Samo godinu dana kasnije, 1942., Gestapo ga je uhitio zbog odbijanja vojne službe i stavio pred ratni sud, ali je oslobođen. Međutim, poslan je na zapadnu frontu gdje je služio kao bolničar, a 1944. pao je u američko zarobljeništvo. Do kraja rata služio je kao logorski dušobrižnik u Cherbourgu i u to vrijeme je prvi put saznao za Marijina ukazanja u Fatimi.

Iz zahvalnosti za sretan povratak kući, 2. veljače 1946. hodočastio je u marijansko svetište Mariazell. Ondje je dobio nadahnuće koje se naslanjalo na fatimsku poruku i godinu dana kasnije osnovao je „Pokornički križarski pokret krunice za mir u svijetu“.

Od rujna 1948. krunica za mir molila se jednom mjesečno u franjevačkoj crkvi u Beču gdje danas leže Pavlicekove kosti. Dvije godine kasnije, 1950., prvi put je upriličio procesiju Marijinu imenu bečkom ulicom Ringstrasse. Desetci tisuća vjernika zajedno s austrijskim državnim vrhom svake su godine sudjelovali u toj procesiji moleći za slobodu Austrije, što se ostvarilo 1955. godine.

Pavlicek je pod geslom „molitve za mir“ povezao milijune ljudi u mnogim zemljama, pokret danas povezuje vjernike u 132 zemlje. Vjernici se pritom prisjećaju poznatih Pavlicekovih riječi: „Ujedinjena molitva je moć koja privlači Božje milosrđe na ovaj svijet“.