Mazal, profesor za radno i socijalno pravo na Bečkom sveučilištu, osvrnuo se na slučaj višegodišnjeg zlostavljanja od strane jednog nastavnika u srednoj školi u Beču i upitao se zašto austrijske državne institucije ne postupaju onako kako to čini Crkva. Nadležni političari koji obećavaju “da će se nešto dogoditi”, u usporedbi s odgovornima u Crkvi prolaze loše, ustvrdio je profesor.

Reakcija bečkih političara na slučaj zlostavljanja u školi za njega je “naprosto priznanje organizacijske krivnje”. Mazal smatra da bi brižni nositelji odgovornosti već odavno proveli analizu rizika i osigurali mjere prevencije. “Što se još mora dogoditi” da bi se to učinilo, upitao je.

Podsjetio je da je Crkva prije više od deset godina izradila okvirnu uredbu o tome pitanju pod nazivom “Istina će vas osloboditi”. Tim, kako je rekao, “primjernim pravilnikom” određene su mjere protiv zlostavljanja i nasilja u svim crkvenim ustanovama. Odgovarajuća pravila “kontinuirano su implementirana sve dublje u područja crkvenog života”, premda nije uvijek bilo moguće potpuno spriječiti greške pojedinaca. Ali, mora se uvijek pokušati spriječiti zakazivanje sustava, upozorio je.

Odlučujućim za održive promjene smatra priznanje krivnje u vrhu strukture. Podsjetio je da na početku crkvenog okvirnog pravilnika stoji impresivno priznanje krivnje, izgovoreno u molitvi u Velikom tjednu 2010. u bečkoj katedrali Svetog Stjepana. Država bi, prema njegovim riječima, trebala oponašati taj postupak Crkve.