Nakon završetka Sinodalnog puta, razmatranje reformi u Katoličkoj Crkvi nastavit će se u „Sinodskom odboru“ („Synodaler Ausschuss“). O tome je u subotu odlučila opća sinodalna skupština Sinodalnog puta, koja je u Frankfurtu za to tijelo izabrala dodatnih 20 članova. Sinodalni odbor bi trebao nastaviti i provoditi rad projekta reforme u narednim godinama.

Među članovima i teologinja Valentina Sudić

Sinodalni odbor ima ukupno 74 člana. Njih 27 su njemački dijecezanski biskupi, a 27 je iz krovne katoličke laičke organizacije ZdK, među kojima je i teologinja dr. sc. Valentina Sudić, rođena u Slavonskom Brodu. Prema statutu, trebalo je većinom glasova izabrati dodatnih 20 osoba. Među tim izabranim članovima je i pomoćni biskup Ludger Schepers iz Essena. Od preostalih izabranih članova, dvanaest je muškaraca, sedam žena i jedan nebinarni član. Najistaknutiji izabrani članovi odbora su pravnica Charlotte Kreuter-Kirchhof, voditelj katoličkog ureda u Berlinu prelat Karl Jüsten i kanonski pravnik Thomas Schüller. Za 20. mjesto tri kandidata dobila su izjednačen broj glasova, a na koncu je izabrana benediktinka Maria Elisabeth Bücker.

Prihvaćaju li svi biskupi svoje mjesto u Sinodskom odboru?

U početku je bilo nejasno hoće li svih 27 mjesnih biskupa prihvatiti svoja mjesta u Sinodalnom odboru. Njih petorica unaprijed su upitala Vatikan je li im to dopušteno. Odgovor iz Vatikana ostavlja otvorenom mogućnost sudjelovanja, pod uvjetom da taj odbor ima samo savjetodavne, a ne obvezujuće ovlasti.

Opća skupština Sinodalnog puta usuglasila je i temeljni tekst glede crkvene politike. Skupština je u Frankfurtu u subotu 11. ožujka velikom većinom (97 posto) glasovala za prihvaćanje teksta koji je predsjedništvo podnijelo za takozvanu preambulu pod naslovom „Slušati. Učiti. Ići novim putevima“ („Hören. Lernen. Neue Wege gehen“). Predsjednik Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing govorio je o smjernicama.

Preambula na šest stranica kao polazište za projekt reforme navodi skandal zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi. Ona formulira cilj da se ide „putom obraćenja i obnove“. Tekst je popis aktualne crkvene krize i sadrži opširno priznanje krivnje glede zlostavljanja u Crkvi. Također sadrži apel za poštovanjem i otvorenom kulturom razgovora.

Navedene su četiri glavne teme dijaloga: spolni moral, način života svećenika, moć i dioba vlasti te uloga žena u Crkvi. Navedene su potrebne odluke za Njemačku te jasni glasovi o pitanjima o kojima se mora odlučiti na razini svjetske Crkve. U preambuli se njemački Sinodalni put svrstava u doprinos svjetskoj Sinodi na koju je papa Franjo pozvao sve katolike i katolkinje.

Širi pristup zaređenim službama

Opća katolička skupština u Njemačkoj također je izrazila želju da se ženama omogući pristup ređenjima za ministerijalne službe. Nakon kontroverzne, ponekad emotivne rasprave, sinodalna je skupština velikom većinom glasova (93.6 posto) usvojila dokument koji traži veće sudjelovanje žena u službama Katoličke Crkve. Za je glasovalo i 80.7 posto biskupa. Odluka je pozdravljena dugim pljeskom.

Vatikan je ranije pojasnio da je žene ne mogu primiti svećeničko ređenje. Apostolski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović je krajem veljače 2023. pred njemačkim biskupima potvrdio taj smjer. Godine 1994. papa Ivan Pavao II. izjavio je „da Crkva nema nikakve ovlasti podjeljivati svećeničko ređenje ženama i da se svi vjernici Crkve moraju pridržavati te odluke“.

Prema tekstu Sinodalnog puta, njemački biskupi se u Rimu trebaju zalagati za primanje žena u đakonat, ali i iznijeti daljnja razmatranja iz Njemačke o otvaranju svih zaređenih službi u općoj Crkvi: „Pastoralna razmatranja i teološka istraživanja iz konteksta njemačke mjesne Crkve unose se u univerzalni crkveni diskurs na svim razinama internacionalnih konzultacija“, piše u tekstu. Prema tomu, treba osigurati da se argumenti preuzmu u sveopći crkveni sinodski proces koji je pokrenuo papa Franjo te da se s tim argumentima raspravlja u interkontinentalnim perspektivama.

Od njemačkih je biskupa također zatraženo da se zalažu za to da biskupske konferencije imaju pravo glasa pri imenovanju članova papinskih ili kurijalnih povjerenstava za savjetovanje o pitanjima koja se odnose na đakonat. Osim toga, potrebno je intenzivirati teološka istraživanja u Njemačkoj o đakonatu žena. Tema sakramentalne službe osoba obaju spolova trebala bi se nastaviti u tijelima Njemačke biskupske konferencije i Središnjeg odbora njemačkih katolika (Zdk). Kompromis u dokumentu je da se više ne govori o đakonskoj „službi upravljanja“ („Leitungsamt“).

Tekst pod naslovom „Žene u sakramentalnim službama – Perspektive za sveopću crkvenu raspravu“ („Frauen in sakramentalen Ämtern – Perspektiven für das weltkirchliche Gespräch“) u skladu je s temeljnim tekstom o ženama u Katoličkoj Crkvi koji je usvojen na prošloj četvrtoj općoj sinodalnoj skupštini.

Više pažnje za osobe interseksualne i transseksualne orijentacije

Još jedno glasovanje održano je u subotu 11. ožujka. Zaključeno je da bi u Katoličkoj Crkvi osobama interseksualne i transseksualne orijentacije trebalo posvetiti više pažnje. U subotu ujutro plenarna sinodalna skupština donijela je dokument prema kojem bi trebalo omogućiti, među ostalim, izostavljanje odgovarajućeg upisa u maticu krštenih kada se krste djeca nejasnog spolnog identiteta. Predlaže se i da bi se „transrodnim“ katolicima na jednostavan način trebala omogućiti promjena bračnog stanja te imena u maticama krštenih.

Dokument se vidi kao „polazište za daljnja razmatranja“. S tekstom se složilo oko 95 posto svih članova Sinode, među kojima 84 posto biskupa. S istim se tekstom složilo 100 posto nemuških sudionika sinodalne skupštine. Uslijedio je dugi pljesak, a plenumom su se vijorile zastave duginih boja. Tome je prethodila rasprava u kojoj su prevladavala ozbiljna promišljanja.

„Ako se transrodnim ili interseksualnim vjernicima uskraćuje sakrament braka, trebali bi onda moći imati slavlje blagoslova za svoje partnerstvo“, nastavlja se u tekstu. Treba spriječiti „obezvrjeđivanje transseksualnih i interseksualnih osoba, posebice kroz preuzimanje ‚rodne ideologije‘“. Nadalje se navodi da bi se Crkva trebala nedvosmisleno ograditi od konverzijskih terapija jer terapije koje odbacuje većina psihijatara i psihologa navodno mijenjaju seksualnu orijentaciju osobe ili samopoimanje rodnog identiteta.

Od Pape se u tekstu traži da osigura „da transrodne i interrodne osobe u našoj Crkvi“ mogu živjeti svoje živote i svoju vjeru „kao Božja stvorenja bez predrasuda, bez neprijateljstva i bez diskriminacije“. Dokument usvojen u Frankfurtu nosi naslov „Pred rodnom raznolikošću“ („Umgang mit geschlechtlicher Vielfalt“).