Misu je u velikoj sjemenišnoj kapeli predvodio splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić u suslavlju s šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem i ostalim svećenicima. Prije misnoga slavalja ravnatelj gimnazije don Josip Dukić, pozdravljajući sve nazočne, prisjetio se i svih bivših, živućih i pokojnih, ravnatelja, odgojitelja, profesora, djelatnika, kao i svih prijatelja Sjemeništa i Gimnazije, „čija nas prisutnost sada vraća u ljepotu onog zajedništva proživljenog s njima koje se uvijek aktualizira svakim slavljem Blagovijesti.“

Govoreći o smislu slavlja blagdana Blagovijesti, ravnatelj Dukić istaknuo je da to prvotno blagdan i događaj radosti i ljubavi kojom je Bog po Marijinu prihvaćanju obradovao i osmislio naš život i rad ovdje na zemlji te udario temelj naše vječne radosti uza sve neizvjesnosti životnih neprilika.“

U svojoj je propovijedi nadbiskup Barišić, polazeći od misnih čitanja, progovorio o važnosti Božjeg dijaloga s čovjekom. Bog uvijek zapodijeva dijalog. On traži čovjeka: ne želi da se povijest spasenja ostvaruje bez čovjeka. Ono što je za nas, ne želi da se ostvaruje bez nas. Konkretno – traži Majku  Mariju. On ne diktira, ne želi nešto nametnuti; on uvijek uvažava, želi čuti naš razgovor. Marija je iznenađena. Bog je Bog iznenađenja. Iznenađuje onoga tko je uključen u taj događaj i iznenađuje nas u našoj sredini. Marija pita, razgovara, razmišlja i ne razumije sve. No za razliku od kralja Ahaza iz prvoga čitanja (usp. Iz 7, 10-14) koji ne želi prihvatiti dijalog, već ostaje sam sebi dostatan, Marija, svjesna svoje malenosti,  s pouzdanjem prihvaća Božji plan i puna povjerenja kaže: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1, 38).

U svjetlu Božjeg dijaloga s Marijom i Marijina odgovora Bogu, nadbiskup Barišić sagledao je život svakoga čovjeka. Naš je život obilježen dijalogom. Bog želi sinodalni hod sa svakim od nas. Kao i s Marijom, i s nama Gospodin ima plan. Zapodijeva svoj dijalog, a on se može očitovati kroz dobru knjigu, kroz susrete, u  prijateljstvu, kroz uspjeh i neuspjeh, kroz radost i žalost, kroz životno iskustvo. Pitanje je smo koliko ga primjećujemo, istaknuo je.

Istom snagom Duha Božjega po kojem se Bog utjelovio u Mariji, Bog se želi i u nama utjelovljavati, želi da ga uprisutnjujemo u svojoj svakodnevnici. Kako? „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Iv 14,23). Nadbiskup Barišić priznao je da to nije uvijek lako. Puno je izazova, poteškoća i neugodnih trenutaka. Naš odnos s Bogom nije uvijek poezija, on je i drama. I Marija je živjela je tu dramu: rođenje djeteta u jaslama u špilji, bijeg u Egipat, siromaštvo u Nazaretu, mač boli pod križem, ali nikada nije izgubila smisao. Znala da uvijek Gospodin nalazi jedan izlaz. Tako je i u našem životu. Toliko nam se puta čini da su situaciji nemoguće i bezizlazne, no Bog uvijek pronalazi izlaz. Uvijek, istaknuo je.

Marijin „da“ Bogu nadbiskup Barišić vidio je prisutnog tijekom povijesti. On odjekuje u prvim stoljećima kršćanstva, u Dujmovu „da“; u „da“ Stjepana Cosmija, utemeljitelja Nadbiskupijske klasične gimnazije, majke svih splitskih gimnazija; u „da“ koje su izgovorile generacije mladića i djevojaka, odgojitelja i profesora Sjemenište i Gimnazije.

Na kraju propovijedi nadbiskup Barišić, obraćajući se mladima, ohrabrio ih je da u svojem dijalogu s Gospodinom izgovore i svoj osobni „da“ – ne samo riječima, već cjelovitošću – svojim razumom, voljom, srcem , osjećajima. Upravo je takav bio Marijin odgovor – cjelovit. Bog i od nas želi takav odgovor: po nadahnuću Majke Marije, snagom Duha Božjega, osnažen Isusovim „da“ (usp. Heb 10, 4-10), on želi naš osobni „da“. U tom „da“ nalazi se naš original, naše ostvarenje,  naša zemaljska egzistencija, naša radost i zadovoljstvo življenja, istaknuo je nadbiskup.

Nadbiskup Barišić propovijed je završio molitvom Blaženoj Djevici Mariji: Majko Marijo, koja si znala odgovoriti, pomozi svojoj duhovnoj djeci da i mi odgovorimo Gospodinu u dijalogu svoj „da“. Na kraju misnog slavlja, koje je pjevanjem animirao školski mješoviti zbor, ravnatelj sjemeništa don Vedran Torić zahvalio je svima na nazočnosti. Čestitajući svetkovinu Navještenja Gospodinova, poželio je svima, u duhu pjesme „Marija“ A. B. Šimića, da iz dana u dan poput Marije „otkrivamo svoj poziv službenice“: služiti Bogu služeći svakom čovjeku.

Poslije mise uslijedila je u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa svečana akademija u kojoj su učenice i učenici Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ predstavili svoje uspjehe te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u tekućoj školskoj godini. Jedan od tih aktivnosti je dramsko-scenska igra „Vrh sante leda“ u izvedbi gimnazijske dramske družine, za koju su učenici predloženi za državnu razinu smotre Literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva (LiDraNo).

Poslije zajedničkog ručka na sjemenišnom vanjskom igralištu pred punim gledalištem održana je nogometna utakmica između momčadi Nadbiskupijske klasične gimnazije i momčadi splitskih bogoslova. Nakon prošlogodišnjeg poraza ove su godinu pobjedu zasluženo odnijeli bogoslovi nadjačavši gimnazijalce 6:3, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.