Ovogodišnja Katehetska proljetna škola usredotočena je na temu „Antropološko-teološki pristup u katoličkom vjeronauku”.

Na početku programa obratili su se predstojnik Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnica Rijeka, ujedno viši savjetnik za vjeronauk Tomislav Tomasić, prof. te predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin.

Čovjek i njegov život put su Crkve i vjeronauka u školi

Kako je istaknuo predstojnik Pažin, izabranom temom Katehetske škole, „iznova se vraćamo, ali daleko više i potvrđujemo važnost pitanja: Zašto se teologija bavi i uopće mora baviti pitanjem odgoja i obrazovanja, premda je – načelno gledajući – područje odgoja i obrazovanja šire od naviještanja vjere ili bilo kojeg oblika religijskog, odnosno vjerskog poučavanja?”

Mnogi stari ciljevi odgoja, primijetio je, dobivaju u suvremenom svijetu novo značenje. „Nova značenja zahtijevaju i novi govor Crkve, novi govor vjeroučitelja, novi jezik u vjeronauku u školi. Nije uzalud već sv. Ivan Pavao II. naglašavao u svojoj programatskoj enciklici Redemptoris missio da što više govorimo o čovjeku, zapravo više govorimo o Bogu. Stoga je čovjek i njegov život put Crkve, ali i put vjeronauka u školi”.

Promjena epohe

Prvo predavanje Katehetske škole održao je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić o temi „Čovjek kao ens educandum i ens religiosum? Evanđelje i kultura u razgovoru o čovjeku”.

Prof. dr. Tanjić pozvao se najprije na riječi pape Franje koje je uputio Rimskoj kuriji 2019., kada je poručio kako „vrijeme uz kojem se nalazimo nije epoha promjena”, već se „nalazimo u promjeni epohe”, te se u svom izlaganju rektor osvrnuo na značajke aktualnih promjena.

Papa u Apostolskoj konstituciji Veritatis gaudium, podsjetio je rektor Tanjić, uz promjenu epohe veže pojmove „antropološke” i „socio-okolišne” krize koje svjedoče o društvenom lomu „koji nas gotovo prisiljava da tražimo promjenu u razumijevanju globalnog razvoja kao i u drugačijem definiranju napretka”.

Dolazi se do potpune nove promjene paradigme. Ona „nužno zahtijeva novu, drugačiju kulturu, ali i zahtijeva novo, drugačije vodstvo: kulturno, crkveno, političko, ekonomsko, društveno, koje bi odgovorilo tim novim antropološkim i društveno-ekološkim izazovima koji na neki način muče cijelo čovječanstvo”.

Govoreći o Europi, papa Franjo poručuje kako više ne živimo u vremenu kršćanskosti, odnosno „u vremenu u kojem se društveni procesi, silnice, norme, umjetnost, kultura, vrednote oblikuju na temelju vjere i kršćanske poruke, čak i u sučeljavanju s njom”. Papa poručuje kako vjera, „posebice u Europi, ali i u većem dijelu Zapada, više ne tvori očitu pretpostavku zajedničkog života, štoviše često je zapravo negirana, izrugivana, marginalizirana i ismijavana”, primijetio je među ostalim prof. dr. Tanjić.

Papa Franjo ističe evangelizaciju i misijsko, duhovno poslanje vjernika i Crkve, te u tom kontekstu je rektor Tanjić naglasio važnu zadaću vjeroučitelja. Sveti Otac, poručio je prof. dr. Tanjić, smatra kako cjelokupnoj problematici antropologije i društva iz perspektive kršćanske vjere treba dati i drugačije naglaske „koji ne potiru dosadašnje djelovanje Crkve nego u legitimnom razvoju nauka pod vodstvom Duha Svetoga iznova pred nas stavljaju snagu novosti Evanđelja za današnjeg čovjeka i društvo”.