Pakrački župnik Jozo Zorić pozdravio je biskupa Škvorčevića te mu je u ime cijele župne zajednice čestitao svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova. Podsjetivši da je biskup nedavno, 1. ožujka pohodio njihovu župu prigodom spomena na početak ratnih stradanja grada Pakraca i njegovih žrtava te preminulih hrvatskih branitelja, izrazio je radost zbog njegova ponovnog dolaska za krštenje spomenute djece. Kazao je da je njihovim rođenjem postala bogatija ne samo njihova župa, nego i domovina Hrvatska. Zahvalio je biskupu za njegov dolazak, kao i za sve što čini da rastu kao Crkva i da svoj život grade na stijeni vjere u ljubavi prema Isusu Kristu.

Uvodeći u misno slavlje biskup Škvorčević čestitao je Uskrs župniku Zoriću i svim sudionicima, napomenuvši da Crkva jedino Uskrs slavi osam dana kao jedan dan. Kazao je kako su taj uskrsni dan obradovale dvije spomenute obitelji s novorođenom djecom koju su donijele na krštenje. Pozdravio ih je s posebnim poštovanjem i zahvalnošću, naglasivši kako svjedoče da u Hrvatskoj ima mladih ljudi koji pred životom nisu ravnodušni, nego opredijeljeni za brojnu djecu. Istaknuo je: „gdje god i kad god se na zemlji pojavi život, to se uvijek zbiva u suradnji s Bogom“. Još je rekao da Uskrs podsjeća kako život nije tek neka usputna stvarnost. Jer ako se Bog zauzeo za čovjeka tako da je dao Sina svoga do kraja, do u smrt da bi pobijedio život, tada svi oni koji se opredjeljuju za brojnu djecu na svoj način slijede taj Božji korak. Zamolio je Boga da blagoslovi ljubav i žrtvu koju te dvije obitelji ugrađuju u život.

U homiliji biskup je spomenuo kako je prošlih dana Europska svemirska agencija lansirala jednu letjelice na Jupiter sa zadatkom da istraži ima li na nekim njegovim područjima života. Pritom se misli na onaj život koji se pojavljuje zahvaljujući vodiku te ondje gdje ima vode, ima i života. Međutim, život je mnogo više od toga. On je ljudima neuhvatljiva stvarnost, ustvrdio je biskup.

Kazao je kako je „paradoksalna činjenica da mi živimo, a zapravo ne znamo što je život, da jesmo ljudi a ne uspijevamo dokraja dohvatiti što bi to zapravo bio čovjek, ostajemo samima sebi tajna“. Povezujući to s naviještenom Božjom riječju, biskup je kazao kako „smo u ulomku prvog čitanja čuli da Isusovi učenici zbunjuju učene ljude, članove židovskog Velikog Vijeća, koji su se našli pred teškom činjenicom da se Jeruzalemom razglasila vijest kako je uskrsnuo od mrtvih onaj Isus kojeg su oni osudili na smrt razapinjanjem na križu. K tome, Isusovi su učenici u njegovo ime činili izvanredna, čudesna djela kao što je ozdravljenje hromog čovjeka i drugih bolesnika, te na taj način posvjedočili da je on živ i uistinu moćan pobijediti svaku ljudsku nemoć, a u konačnici i samu smrt“, ustvrdio je biskup. Rekao je kako je Isus Krist time što je dragovoljno pošao u smrt za nas, osvojio život, i to ne tek onaj život koji se pojavljuje ondje gdje ima vode, nego ona punina koja se rađa kad netko polaže svoj život za drugoga, ondje gdje ima ljubavi. „Tajna našeg postojanja krije se u ljubavi“, zaključio je biskup. Istaknuo je kako spomenuti roditelji svojim opredjeljenjem da ne žive za sebe, nego za druge svjedoče onu istinu o životu, koju je Isus Krist objavio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Dodao je i da su tu istinu na svoj način posvjedočili i hrvatski branitelji, jer je po njihovoj spremnosti da polože svoje živote u obrani domovine, njezine slobode i dostojanstva u Hrvatskoj pobijedio život. Njihovom pobjedom život se na svoj način narugao onima koji su se u svojoj sebičnosti opredijelili za moć i nasilje protiv drugoga.

To su toga dana u prvom čitanju potvrdili i Isusovi učenici pred članovima židovskog Velikog vijeća, neustrašivo svjedočeći da oni ne mogu ne govoriti o onom što su vidjeli i čuli od samog Isusa Krista i kako se moraju držati načela „da se više treba pokoravati Bogu, nego ljudima“, pa makar zbog toga bili progonjeni i ubijani. Premda poniženi od strane Velikog vijeća, učenici odoše radosni i nastaviše naviještati Isusa Krista i njegovu pobjedu nad smrću, prepustivši ih njihovim vlastitim umiranjima, ustvrdio je biskup. Upitao je sudionike slavlja kako oni razmišljaju o životu, i još više kako žive svoj život?

Osvrnuo se na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem evanđelist Marko napominje da učenici najprije nisu povjerovali ženama koje su tvrdile da je Isus uskrsnuo, nego tek onda kad im se sam Uskrsli Gospodin ukazao. On ih je prekorio zbog te njihove početne nevjere, zbog tvrdoće njihova srca da povjeruju u njegovo uskrsnuće. Taj prijekor upućen je i onima koji u Hrvatskoj više vjeruju smrti, nego životu, pobornicima kulture smrti i umiranja a ne života i rađanja, kazao je biskup. Napomenuo je da su se nazočne obitelji sa šestim i petim djetetom opredijelile za kulturu života, posvjedočile kako shvaćaju što je život, sjedinjujući se s Bogom Životvorcem i s njime služe životu. Još je rekao da su Isusovi učenici, nakon što su u Isusovu uskrsnuću prepoznali što je život, po njegovu nalogu pošli u svijet navješćivati Evanđelje i da „taj njihov naviještaj nakon dvije tisuće godina odjekuje i danas među nama, pokrećući nas da se opredjeljujemo za život i na taj način dadnemo smisao našem vlastitom postojanju, našoj ljudskoj povijesti i svemirskim događanjima“. Zahvalio je Gospodinu Isusu što kao pobjednik nad smrću neprestano potiče da mu budemo blizu, vjerujući životu, a ne smrti.

Biskup je ustvrdio da „nas je uskrsli Gospodin u krštenju prihvatio kao svoje, i nas – ranjene zlom, umrtvljene prolaznošću, ugrožene smrću – oživio svojom pobjedom nad smrću“. Ova mala djeca, nastavio je, u krštenju postaju dionici te Isusove pobjede, njegove razine života. Podsjetio je sudionike slavlja da je svatko od njih u krštenju primio Isusov nalog „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ i da“ smo svi poslani vršiti naše krsno poslanje: svjedočiti život, zauzimati se za život, živjeti život njegovim polaganje za druge“. U to poslanje uključeno je i „biti roditelji“, živjeti u braku zajedništvo u kojem se muž i žena u ljubavi žrtvuju jedno za drugo i za djecu koja se rađaju iz sjedinjenja njihove ljubavi, ustvrdio je biskup. Zahvalio je obiteljima Kotorac i Tepeš što njihov život nije ostao na plitkoj, sebičnoj razini, nego je sišao u one dubine koje se zovu ljubav, u kojima pronalaze svoj smisao. Zamolio je Uskrslog Gospodina da svojom pobjedničkom snagom prati njih i njihovu djecu, da pobjeđuje u Hrvatskoj onaj život koji on daruje.

Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Kotorac i Tepeš čestitao što su njihova djeca u krštenju preporođena Isusovom ljubavlju koja pobjeđuje smrt, a njegovu su čestitku sudionici slavlja popratili pljeskom. Životu treba zapljeskati, život voljeti i za život se založiti, dodao je biskup. Kazao je još: „kao što nam uskrsna svijeća doziva u svijest da samo trošeći se ona daje svjetlo koje pobjeđuje mrak, i naše nam iskustvo potvrđuje da život pobjeđuje samo ondje, gdje je netko spreman založiti sebe, živjeti za drugoga i trošiti se za drugoga“. Poručio je roditeljima novokrštene djece da su oni takvo svjetlo u našoj zemlji, i da je u tom njihovo dostojanstvo. Svim pak sudionicima poželio je da vole život, i nikome ne dopuste da ih zavede te djeluju protiv vlastitog i tuđeg života, ustvrdivši da je najtužnija činjenica kad se netko rodi da bi bio protiv života. Izrazio je radost što su na slavlju sudjelovali pripravnici za prvu pričest i potvrdu, podsjetivši ih kako je važno da u njihova srca ne ulazi mrak i nemoć, nego svjetlost i moć Božja, te da na taj način u njima pobjeđuje život. Na njih i na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov.