Slavljene su tri mise: jutarnja, prijepodnevna i večernja. Prijepodnevnu misu predslavio je umirovljeni kotorski biskup Ilija Janjić u zajedništvu s biskupijskim svećenicima.

Biskup Janjić je u homiliji podsjetio na životopis blaženice, naglasivši njezinu uronjenost u ljepotu stvorenog svijeta, u Božju prirodu, koja ju je ponukala da se dublje zapita o tajni stvorenog svijeta i dovela do spoznaje Boga. Govoreći o prirodnim i materijalnim ljepotama Boke kotorske, zaljeva u kojem je blažena Ozana, porijeklom iz unutrašnjosti Crne Gore, ostvarila svoju svetost, biskup je istaknuo važnost i duhovne ljepote, koja se na najočitiji način ogleda u dušama svetaca koji su živjeli svjedočeći Božju ljubav, blizinu i dobrotu kao što je to činila kotorska blaženica, te drugi svetci toga kraja.

Uz brojne hodočasnike iz svih krajeva biskupije, u misi su sudjelovali hodočasnici iz Dubrovačke biskupije, sestre dominikanke s Korčule i sestre milosrdnice iz Dubrovnika.

Središnje, večernje misno slavlje predvodio je župnik i upravitelj Svetišta sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju fra Filip Karadža, član Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene, a koncelebrirali su biskupijski svećenici.

Fra Filip je, osvrnuvši se na životopis bl. Ozane, koja je rođena kao Katarina Kosić u Relezima 1493. godine, istaknuo njezinu težnju k spoznaji Boga: biografski opisi njezinog djetinjstva u planinskim vrletima, podsjećaju na biblijske primjere u kojima su se jednostavni ljudi susreli s Bogom na posebnim mjestima u prirodi, poput Mojsija kojemu je Bog progovorio u gorućem grmu, ili Jakova. Za mladu pastiricu Katarinu planinski visovi, kazao je fra Filip, bili su poput Jakovljevih stuba koji su njenu dušu vodili k Bogu, a njezino traganje dovelo ju je do Kotora, gdje je na poticaj majke, susrela Krista živog i prisutnog u njegovoj Crkvi.

O. Karadža je citirao retke apostolske pobudnice Evangelii gaudium (Radost Evanđelja) pape Franje, te je potaknuo okupljene da poput bl. Ozane neprekidno tragaju za životnim smislom – Isusom Kristom, da se otvore duhovnom sagledavanju stvarnosti i prepoznaju Krista u životnim okolnostima kojima žive. To samo po sebi zahtjeva strpljivost, isključuje kukanje zbog malobrojnosti, prihvaća ograničenosti i trenutne nedaće. Susret sa živom osobom Isusa Krista, sa smislom života – razlog je za radost, poručio je fra Filip.

„Važno je da ne budemo fanatici voluntaristi nego racionalni, inteligentni slušatelji Riječi Božje, tj. da svoju samoizgrađenu samovolju ne poturamo pod plašt Božje objave, nego da slušajući Logos (utjelovljenu Riječ) poput apostola i naše bl. Ozane damo Bogu srce i mjesto – najvažnije u našem životu. Biti vjernik i tražitelj smisla ne znači tražiti cilj u idejama i raznim stranputicama, nego ići ususret nadolazećoj Istini – Isusu Kristu – svjetlu, ne zalazećem suncu pred kojim nestaju sve đavolske zamke i laži današnjih ideologija ateizma i sistema lažnih vrijednosti kojih je đavao otac. Sve će tame i smutnje nestati pred njim – Svjetlom – Isusom Kristom, Bogočovjekom kojega se vjerujemo i nadamo zajedno sa bl. Ozanom gledati vječno u visio beatifica – što je naš cilj i svrha“, naglasio je propovjednik.

Na kraju slavlja, župnik don Ante Dragobratović zahvalio je svima za sudjelovanje te čestitao blagdan. Posebnu zahvalu uputio je župnom zboru katedrale sv. Tripuna, koji je pod ravnanjem Anđele Homen i s. Dragice Kuštre za orguljama, predvodio pjevanje, te je pozdravio sve hodočasnike, među kojima su bili i pripadnici Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 iz Splita.

Proslavi svetkovine prethodila je trodnevnica koju je vodio don Ivo Ćorić, župnik u Bogišićima i Krtolima. Trećeg dana trodnevnice su pjevanje su predvodili vjeroučenici iz Kotora koje je za tu prigodu uvježbala s. Dragica.