Vjernici su ispunili župnu crkvu, a misu su suslavili mjesni župnik Goran Vilov, te preč. Stipan Bošnjak.

Preč. Jakovljević propovijedao je o životu bl. Miroslava Bulešića.

„Blaženi Miroslav je svim srcem i dušom pripadao Bogu. Nakon svećeničkog ređenja, bilježi duhovne misli: ‚Nisam htio pustiti ništa za se.‘ To je uzor za nas svećenike i kršćane: da dadnem Tebi sve, Bože. Sve je Tvoje i sve Tebi pripada! Sveti Juraj, kada je upoznao kršćanski nauk, nije se mogao odreći svoje vjere, ni na nagovor cara: ‚Bolje smrt nego izdati Krista i kršćanske vrijednosti.‘ Blaženi Miroslav mladomisničko geslo uzima iz molitve Očenaša: ‚Dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja.‘ Njegovo pastoralno, župničko djelovanje usmjereno je da se ovdje na zemlji što više naviješta Božja riječ i da Bog što više zahvaća svako ljudsko srce. Zato njegove propovijedi odišu pozivom na kršćanski život, ljubav, oprost, zajedništvo obitelji i pomirbu. Iako je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio tjeran i od fašista i od nacista, on traži od ljudi da se ne osvećuju, ne mrze jedne druge. U svojoj duhovnoj oporuci poručuje svojim neprijateljima: ‚Moja osveta je oprost.‘ To nije neka fraza, već put dubokog sjedinjenja sa Kristom. Krist nas ne ljubi zbog naših zasluga i pravednosti, već zbog toga što je On sam ljubljen, i iz te ljubavi se daje za nas. Iz ljubavi Krist umire za nas, da bi svojom smrću i nas spasio. I sv. Juraj i bl. Miroslav umiru iz ljubavi za Krista, Krist je smisao njihova života“, kazao je na početku propovijedi.

Dodao je da je u prvoj godini svoga svećeništva Miroslav žarko molio: „Gospodine, ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim.“ „Mučeništvo je kruna svetačkog života bl. Miroslava. Usudim se reći da je on svoje mučeništvo isprosio od Gospodina. Mi obično molimo Gospodina da nas oslobodi od križa, bolesti, svega onoga što nije dobro. On moli: ‚Učini me dostojnim da to mogu nositi, u ljubavi s oprostom.‘ On iz ljubavi prema Kristu žudi za mučeništvom, ali ne da bi se glava izgubila uzalud, već u čvrstoj vjeri za spasenje vlastite duše i bližnjih“, nastavio je preč. Jakovljević.

Napomenuo je da sve koji čitaju Bulešićev duhovni dnevnik, propovijedi i nagovore, zadivljuje s kolikim žarom živi svoje svećeništvo. „Nastoji u svakom čovjeku, a to je vrijeme rata, ne gledati koju uniformu nosi, već biti Samarijanac, zazivajući kako svaku ranu treba zamotati bijelim obolom ljubavi. Njemu je stalo do čovjeka, da se čovjek obrati, a iznad svih onaj koji se udaljio od Boga. Uvijek poziva na držanje i vršenje Božjih zapovijedi. Možemo se pitati, kako je jedan sjemeništarac, a onda i bogoslov, s 27 godina postao mučenik i blaženik. Odgovor nalazimo u njegovim duhovnom dnevniku. On je nastojao svakom čovjeku, bez obzira na nacionalnost, biti prijatelj i brat. Nije gledao je li netko Hrvat ili Srbin, već je želio da i jedan i drugi budu pravi kršćani i dobri ljudi.“

„Blaženom Miroslavu je uzor bio Isus Krist. On je sebe doživljavao, a to i jest bio po sakramentu sv. reda, kao drugog Krista. Tako je zapisao nakon ređenja: ‚Onda sam osjetio da moje ruke nisu više moje, već da su Bogu darovane, a onda sam opazio da moja usta nisu više moja, već Onoga u čije sam tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino.‘ Blaženi Miroslav je po sakramentu ređenja u Isusu pronašao novi identitet svog postojanja i djelovanja. Nije samo želio opsluživati svoj sakrament prezbiterata, već da spremno podnese mučeništvo, poput Krista. On nije težio za boljom župom ili službom, već da ranjenom i ispaćenom narodu u Istri pod fašistima i nacistima, donese radost spasenja.

Drugi svjetski rat ostavio je velike rane na ljudskim dušama, a poraće je mirisalo na mržnju i osvetu. Blaženi Miroslav često je ponavljao: ‚Mržnja uzrokuje krvarenja, a ljubav zacjeljuje rane.‘ Jesmo li mi danas spremni vlastite rane, rane našega društva i svijeta, zamotati u bijeli obol ljubavi, jedni druge gledati kao da smo slika Božja i djeca Božja? Da bismo to mogli vidjeti potrebna nam je vjera. Izlažemo danas ove relikvije koje neka budu vidljivi znak Božje prisutnosti. Kad vas boli duša, kada se otvore rane u Vašem srcu, kad je teško, kada se otvore rane u međuljudskim odnosima i među narodima, dođite kod ove relikvije i molite zagovor blaženoga Miroslava za oprost. Nema života bez ljubavi i poštovanja. Svima nam u tome može biti uzor bl. Miroslav. U župama u kojima je djelovao, nastojao je svima biti prijatelj“, poručio je propovjednik.

„Bio bih najsretniji da se čudo koje je potrebno za kanonizaciju dogodi na ovom području. U ovoj biskupiji su na dva mjesta prisutne Miroslavove relikvije: u biskupskoj kapeli u Subotici i u ovoj župi“, zaključio je preč. Jakovljević, uz molitvu bl. Miroslavu Bulešiću za milost oprosta i mir.

Blaženikove relikvije su svečano postavljene u prostor pokrajnjeg oltara Presvetog Srca Isusova, gdje im je narod iskazivao čašćenje.

Pjevanje je predvodio župni zbor, uz animatore i glazbenike Oratorija u Selenči, koji je uvježbala i vodila s. Kristina Ralbovsky. Živi ures bili su djeca i mladi župe Vajska u nošnjama Hrvata Šokaca, ali i druga dva katolička naroda: Roma i Mađara. Djecu je pripremila katehistica i župna pomoćnica Amalija Šimunović. Organizacijski dio liturgijskog događaja vodio je član župne zajednice Dario Bošnjak, u suradnji sa ostalim članovima te mjesnim članovima Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.

Misi su nazočili i predsjednica Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Karolina Bašić, dopredsjednik Vijeća Mladen Šimić te predsjednik Mladeži DSHV-a Marin Piuković.

Dolasku relikvija prethodila je trodnevnica od 27. do 29. travnja, tijekom koje su mise služili svećenici Subotičke biskupije podrijetlom iz jugozapadne Bačke: preč. Željko Šipek, vlč. Dragan Muharem i preč. Stipan Bošnjak.

Trećega dana trodnevnice, djeca u narodnim nošnjama izvela su scenski prikaz temeljnih trenutaka života bl. Miroslava.

Zahvaljujući prijedlogu i zalaganju preč. Bošnjaka, koji je već dugo na službi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, bilo je moguće da biskupijske vlasti odobre dolazak i čašćenje relikvija. To je druga Bulešićeva relikvija u Subotičkoj biskupiji, uz onu koja se čuva se u sjemeništu u Subotici.