„Don Bosco je shvatio; da bi mlade uveo u vjeru i da bi oni doživjeli živoga Boga – nužno je iskustvo crkvene zajednice kao obitelji”, rekao je povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske obitelji don Branko Bendra.

Naglasio je i koliko je zapravo važno da određena iskustva i odnosi budu trajni u našim zajednicama „jer iskustvo katehezacije danas se ponekad svodi isključivo na odgovornost i zadaću župnika ili kapelana”.

Naprotiv, pozvao je don Branko, treba shvatiti da je to zadaća cijele župne zajednice koja je potrebna i prihvaćati te, u isto vrijeme, da mladi u njoj imaju uzore s kojima se mogu poistovjetiti, pristupiti onima s kojima mogu razgovarati i gdje se mogu u konačnici osjećati dobro.

Kasnije se Gospodin služi različitim stvarima – ‘mamcima’, a ponekad onaj prvi ‘input’ mladom čovjeku znaju biti riječi, kako se kaže: ‘Doći ću jer mi je tu dobro, jer imam prijatelja’, nastavio je salezijanac Branko Bendra i naglasio:

„Gospodin će to koristiti da kasnije totalno zahvati srce, ali ta jedna klima je važna.”

U Hrvatskoj u posljednje vrijeme u župama vlada veliko zanimanje za trodnevne krizmaničke tečajeve zajednice Kursiljo – Malog tečaja kršćanstva koje održavaju dok traje školska godina.

Ponekad su i na tri župe u jednome vikendu, jer toliki je interes, i nemaju dovoljno animatora, rekao je u HKR-ovoj emisiji jedan od njih Hrvoje Brčić, suradnik Kursilja.

„Idući vikend smo u Jakšiću kraj Požege. Svaki vikend smo praktički na nekoj župi, a zašto se dogodio taj ‘bum’?”, rekao je Brčić, ujedno odgovorivši da je to kao kada se nešto zapali.

Prošli vikend su bili u Slavonskom Brodu. Prepričava Brčić: Bilo je toliko lijepo, dirljivo i sam svećenik je odmah tražio termin za iduću sezonu: ‘Možete li vi nama doći nešto ranije?’ – pitao ih je. ‘Nemojte čekati peti mjesec, dođite već u desetom.’

„Jednostavno, zna se da će on to proširiti na susjednu župu. Ovo se širi. Dobra stvar se uvijek širi i uvijek daleko čuje što je jako lijepo”, naglašava Hrvoje Brčić.

Isto je učinio treći HKR-ov sugovornik župnik zagrebačke župe Presvetog Trojstva vlč. Tomislav Šagud. On ih je također bio pozvao.

„Ljudi su oduševljeni”, kaže župnik u Prečkom i prisjeća se da je dok je bio na župi u Gajnicama doživio da 70 krizmanika trećeg dana tog tečaja, nakon završnog susreta i mise, nije htjelo otići kući i na kraju se dogodilo da su ih stvarno morali istjerati iz crkve.

„Ovo je odlično za pogurati ljude, za dati im nešto i meni je dugoročan cilj, na temelju tog iskustva, da bi i u svakoj župi nicali kursiljo-animatori jer krizmanici se jako povežu s animatorima, vide da je radostan netko tko im je privlačan i žele imati nešto što taj ima, a taj govori i živi suprotno od onog što mladi čovjek čita i gleda na društvenim mrežama”, rekao je vlč. Tomislav Šagud, uz konstataciju kako je to krizmanicima ‘klik’ da se može drugačije živjeti – i to vedro i radosno.

Uz sve one, i dalje aktualne, probleme odustajanja i smanjivanja tog nekog vjerničkog žara, nakon što voditelji ovog krizmaničkog tečaja otiđu iz župe, vlč. Šagud je, izdvajamo još, govorio i o mogućnosti, nekad i potrebi, odgode primanja sakramenta potvrde.

„Župnik svakako ima pravo zahtijevati taj jedan minimum, što i ja zahtijevam, dolazak na katehezu, dolazak nedjeljom na svetu misu i postoji na kraju taj jedan ispit ‘nimalo težak’ kojeg svatko može proći, ako to želi”, smatra on.

Tu Crkva mora zauzeti jedan stav; želi li naširoko puštati ili želi postrožiti uvjete primanja sakramenta potvrde, pa da ljudi ipak, počevši od roditelja, počnu shvaćati sve to malo ozbiljnije.

„Ja ne mogu takvo što sam učiniti. To je pitanje pastorala cijele Crkve na području HBK koja treba zauzeti jedinstveni stav i dati uputu kako se želi ubuduće raditi. Trenutno se prema mom iskustvu ovako takve situacije rješavaju; kada se zaista vidi da jedan minimum nije ispoštovan – biskupija staje na stranu župnika i traži se odgoda krizme dok osoba ne bude malo ozbiljnija i prikladnija”, rekao je vlč. Šagud.