Njima su se kao pomoćnici pridružila i trojica bogoslova. Program susreta sastoji se od rekreativno-duhovnih sadržaja, koji pomažu mladima da bolje upoznaju sebe u svojim životnim odabirima, među kojima je i duhovno zvanje.

Ministrante je 30. lipnja posjetio požeški biskup Antun Škvorčević, izrazivši im dobrodošlicu. Kazao je kako mjesto u kojemu se nalaze ima jaku tradiciju vjerničkog okupljanja. Podsjetio je kako je u Velikoj tijekom srednjega vijeka bio samostan augustinaca, koji su pred dolazak Osmanlija napustili Veliku, a na njihovo mjesto došli su franjevci, čiji je samostan imao sasvim posebnu ulogu, jer je bio među rijetkima koji su u doba osmanske vladavine imali široko djelovanje i ostvarivali neka posebna prava, o čemu svjedoče i grobovi nekoliko pokopanih biskupa u toj crkvi. Nakon Osmanlija oni se vraćaju u Požegu, a župnu upravu preuzimaju biskupijski svećenici. Biskup je spomenuo kako su se napose u vrijeme župnika Mirka Roginića tu počeli održavati ljetni susreti ministranata na kojima je sudjelovao velik broj mladića iz različitih dijelova Zagrebačke nadbiskupije. Uz razne mogućnosti za odmor, u toplicama i prirodnim ljepotama Papuka, ti susreti služili su i duhovnoj izgradnji mladih ljudi, od kojih je nemali broj postao i svećenicima. Naime, istaknuo je biskup, ministranti se nalaze u životnom razdoblju kada se mladi ljudi propituju o svojoj budućnosti te im boravak u Velikoj omogućuje potrebno duhovno ozračje. Kazao je da „o životnom pozivu trebamo razmišljati s Bogom, On nam daruje svjetlo da možemo razabrati što je naš životni put, potaknuti da izaberemo duhovno zvanje, uvijek tako da on nikoga na to ne prisiljava, nego pomažući našu slobodu da se ona za to opredijeli.“

Izrazio je radost zbog ovoga susreta, istaknuvši kako je dobro što se ovom prilikom mogu i međusobno upoznati. Zahvalio je ministrantima za njihovo služenje oltaru, napose onima koji su završili osmi razred i koji su već u srednjoj školi. Pripomenuo je da „ministriranje nije ograničeno godinama ili razredom, nego je služenje Bogu koje zavrjeđuje da ga vršimo u svako vrijeme. Jer, na taj način blizu smo oltaru na kojem slavimo onu Isusovu ljubav s križa kojom je pobijedio smrt.“ Biskup je kazao kako mu je zanimljivo kad mnogi žele biti blizu znamenitim sportašima, traže od njih potpis i s njima se druže. Naglasio je da je puno važnije biti blizu onoga koji je pobijedio smrt. Ono što sportaši ostvare brzo prođe, dok je Isusova žrtva ljubavi na križu neprolazna. Iz blizine oltaru ministranti, kao i drugi vjernici, uvijek odlaze iznutra ispunjeni. Zahvalio je njihovim svećenicima što su im omogućili da dođu u Veliku, kao i njihovim roditeljima i svima drugima koji im čine dobro. Zahvalio je i voditeljima susreta, te bogoslovima koji su se stavili na raspolaganje ministrantima napose u razgovoru o duhovnom zvanju. Svoj susret s ministrantima biskup je završio molitvom i blagoslovom koji je na njih zazvao.