„Ljude slomljenih ruku ne definiramo po rukama. Jednako tako ne smijemo dopustiti da mentalni poremećaji definiraju osobe koje ih imaju, kao ni njihove obitelji.” Tim riječima biskup Phoenixa John Dolan sažima temeljni stav koji bi Crkva trebala zauzeti spram rastuće krize mentalnoga zdravlja. U razgovoru za Glas Koncila pokretač prve biskupijske službe za mentalno zdravlje otkrio je i kako taj stav provesti u djelo. „Ključni je dio praćenje… To ponekad znači dati ljudima siguran prostor za razmatranje Svetoga pisma bez usredotočavanja na mentalno zdravlje. A katkad to znači provesti ih kroz proces žalovanja ili proslaviti miljokaze njihova oporavka.”

Biskup koji je i sam doživio gubitak četiriju članova obitelji zbog samoubojstva osvrnuo se i na neke od čimbenika poteškoća mentalnoga zdravlja. „Istina je da postoji generacijski manjak duhovnosti, kao i to da je nedovoljna uključenost u sakramentalni i molitveni život Crkve uzrokovala globalnu apatiju…. Izdvajanje ljudi iz života zajednice i njihova obuzetost virtualnim svjetovima bez istinskih odnosa također pogoršava teškoće s mentalnim zdravljem.” A rješenje za njih upravo je – u odnosu. „[Osobe s poteškoćama mentalnoga zdravlja] ne moraju postati vođe da bi služili. Sama njihova prisutnost donosi vrijednost Crkvi. Pripadanje je također služba”, zaključuje Dolan.