„Braćo i sestre, u srijedu, 15. studenoga prema Tipiku, odnosno crkvenom ustavu započinje za nas grkokatolike Božićni post, koji traje do uključivo 24. prosinca (Badnjak). Premda nije tako strog kao Veliki post svete Četrdesetnice, tipik nalaže odricanje od mesa, mliječnih i životinjskih proizvoda, dok su ulje, vino i riba dozvoljeni svakog dana, osim srijede i petka, kao i na svetkovinu Uvoda presvete Bogorodice u Hram (21. studenoga), bez obzira u koji dan padne. Duhovna dimenzija posta i najvažnija osobina posnog vremena jesu prvenstveno odricanje od grijeha, molitva, milostinja, sveta ispovijed i sveta pričest.

Sve kršćanske Crkve, kako bizantskog, tako i svih drugih istočnih obreda (armenskog, koptskog, sirijskog…) drže božićni post, a i drevna zapadna kršćanska tradicija poznaje tzv. Martinjski post pred Božić. Vijeme je to koje nas treba pripraviti na veliki blagdan Rođenja Gospodnjega – Božić, a podsjeća nas na nužnost jedinstva svega stvorenoga što traži i sama narav kraljevstva nebeskoga. Utjelovljenje sjedinjuje Stvoritelja sa stvorenjima u osobi Isusa Krista i ukazuje na “dobro” svega stvorenoga, kao i na međuovisnost i povezanost čitavoga kozmosa: materijalnoga, duševnoga i duhovnoga. Post je vrijeme pojačanoga napora u ljubavi prema Bogu i bližnjemu što se iskazuje u konkretnim činima bogoštovlja, molitve, posta i djelima čovjekoljublja (grč. “philantropia”). Upravo u ovome posljednjem na najbolji način postajemo ikona ili odraz Gospoda Isusa Krista jer je On istinski Čovjekoljubac (“Philantropos”). Post je ravnoteža duha, duše i tijela, unutarnjega i vanjskoga, osobnoga i zajedničkoga, duhovnoga i materijalnoga. Ne možemo imati istinski molitveni i sakramentalni život, a istovremeno živjeti navezani na svijet i u nemaru prema bližnjima.  Nema duhovnog života ako tlačimo druge, ili ne marimo za bližnjega, ili pak robujemo strastima tijela, mentalitetu i putovima svijeta. Sve to počinje s lošim svagdanjim navikama, počevši od našeg odnosa prema hrani, pa dalje. Osjećajući barem malo glad posta svakoga dana, postajemo svjesni da mi same sebe ne možemo dovesti do punine života, da smo ovisni, da smo prolazni i da “ovdje nemamo trajnoga grada”, kako kaže sveti apostol Pavao. Želja i potreba za hranom postaje konkretnim znakom naše želje i potrebe za onim najbitnijim – za Bogom, u kojem je jedini i vječni smisao.

Kanoni Crkve normiraju post za sve, a svatko je slobodan prema svojoj savjesti ili blagoslovu duhovnoga oca sebi izabrati i ostvariti koliko i kako može. Sveti oči kažu da je nekada možda bolje uzeti sebi i manje zahtjevnije pravilo, ali ga se vjerno držati do kraja. Prema kanonima Crkve u vrijeme posta je zabranjeno sve mesno, masno i mliječno u sve dane. Srijedom i petkom, a također od 13. do 24. prosinca (Badnjak) dodatno se iz prehrane izostavljaju riba, ulje i vino, izuzev subote i nedjelje. Post je ne samo disciplina Crkve za sve njezine članove, već i dobar poticaj svima da u vrijeme pritiska potrošačkog predbožićnog vremena ostanemo usredotočeni na ono bitno, na istinski smisao Božića i svoj osobni duhovni rast. Svijet je opterećen nemirom, ratovima, nejednakostima, prirodnim nepogodama. Sve to neka nam bude dodatni motiv da iskreno postimo od zla u svom osobnom životu i molimo milosrđe Gospodnje za sebe i za sav svijet, na što nas je ovih dana i Sveti Otac pozivao.

Neka je svima blagoslovljen i blagodatan Božićni post da dočekamo Božić obnovljena duha.

+ Milan Stipić, vladika križevački“