Misu predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan u zajedništvu s generalnim vikarom don Markom Medom. Biskup se u propovijedi osvrnuo na nedjeljno evanđelje u kojem Isus ozdravlja gubavca (Mk 1, 40-45). Evanđelist Marko ističe da pred bolesnikom i njegovom vjerom Isus ostaje „ganut“. Bog se ganuo pred potrebom, vapajem i molitvom čovjeka. Biskup je istaknuo kako je Isusov stil s onima koji trpe i mole: malo riječi i konkretna djela.

„Mnogo puta u Evanđelju vidimo Isusa da tako postupa prema onima koji pate: gluhonijemima (usp. Mk 7, 31-37), oduzetima (usp. Mk 2, 1-12) i mnogim drugima koji su u nekoj potrebi (usp. Mk 5). Uvijek tako postupa: malo govori, a svoje riječi odmah prati djelima: saginje se, uzima za ruku, ozdravlja. Ne zadržava se u razgovorima ili ispitivanjima, a još manje u besplodnom sažalijevanju i sentimentalnosti. Pokazuje radije tankoćutnu skromnost onoga tko pažljivo sluša i djeluje brzo, po mogućnosti tako da ne privuče pažnju drugih. To je divan način očitovanja ljubavi. Treba nad ovim razmišljati i ovaj stil života i djelovanja jednostavno usvojiti“, rekao je biskup Bogdan.

Govoreći o važnosti konkretnosti i prisutnosti u ljudskim odnosima i ljubavi, biskup je podsjetio na riječi apostola Jakova: „Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: ‘Hajdete u miru, grijte se i sitite’, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist?“ (Jak 2, 15-16).

Biskup se također osvrnuo na poruku pape Franje povodom 32. Svjetskog dana bolesnika koja govori o važnosti odnosâ u bolesti. „’Nije dobro da čovjek bude sam’ (usp. Post 2,18). Bog, koji je ljubav, od početka je stvorio čovjeka za zajedništvo obdarujući ga sposobnošću da ostvaruje odnos s drugima. Tako smo pozvani u svom životu, koji se odražava u slici Trojstva, u potpunosti se ostvariti u dinamici odnosa, prijateljstva i međusobne ljubavi. Stvoreni smo da živimo zajedno, a ne sami. I baš zato što je ta želja za zajedništvom duboko ukorijenjena u ljudskom srcu, iskustvo napuštenosti i samoće doživljavamo kao nešto zastrašujuće, bolno pa čak i neljudsko. To se još više očituje u trenucima slabosti, neizvjesnosti i nesigurnosti, često uzrokovanih pojavom teške bolesti… U tom smjeru mislim na sve one koji su se tijekom pandemije Covida-19 osjećali jako usamljenima: pacijente koji nisu mogli primati posjete, ali i brojne medicinske sestre, liječnike i pomoćno osoblje preopterećeno poslom i zatvoreno u izolacijske odjele. Naravno, ne možemo se ne prisjetiti i svih onih osoba koje su smrtni čas morale dočekati same, uz prisutnost medicinskog osoblja, ali daleko od vlastitih obitelji“, citirao je biskup papu Franju.

U skladu s porukom pape Franje, biskup je također upozorio na rastuću kulturu individualizma i kulturu odbacivanja koja veliča profit  i ekonomsku uspješnost pod svaku cijenu. „To tad postaje kultura odbacivanja, kada se ljudi ‘više ne smatraju najvećom vrijednosti koju treba njegovati i poštivati, osobito ako su siromašni, invalidi, ako ‘još nisu korisni’ – poput nerođenih, ili ‘više nisu potrebni’ – poput starih’ (Enciklika Fratelli tutti, 18).“ Govoreći okupljenim medicinskim djelatnicima, biskup je rekao kako je prvi lijek koji nam je potreban u bolesti blizina puna suosjećanja i nježnosti. Zbog toga se brinuti za bolesnika prije svega znači brinuti o njegovim odnosima.

Biskup je zaključio propovijed riječima iz Papine poruke: „U ovoj epohalnoj promjeni u kojoj se nalazimo, posebno smo mi kršćani pozvani prihvatiti Isusov milosrdni pogled, brinuti se za one koji pate i koji su sami i koji su možda marginalizirani i odbačeni. Uzajamnom ljubavlju koju nam Krist Gospodin daruje u molitvi, osobito u euharistiji, liječimo rane samoće i izolacije. Tako radeći zajedno suprotstavljamo se kulturi individualizma, ravnodušnosti, odbacivanja i razvijamo kulturu nježnosti i suosjećanja“, objavljeno je na mrežnoj stranici Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj.