Franjo biskup, sluga slugu Božjih

ljubljenome sinu ŽELJKU MAJIĆU, iz klera Mostarsko-duvanjske biskupije, dosadašnjemu ravnatelju biskupijskoga Caritasa, izabranome Banjolučkom biskupu, pozdrav i blagoslov.

U imenu Gospodina Isusa Krista svim je narodima dano vječno spasenje, kako potvrđuje sv. Petar apostol: „I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“ (Dj 4,12). Tako i Mi, koji ga i sâmi u službi nasljeđujemo, brinemo se da se ova vijest naviješta preko savjesnih pastira, odabirući crkvenim zajednicama marljive biskupe. Budući da, nakon odreknuća časnoga brata Franje Komarice, Banjolučka biskupija nema svojega pastira, Našu misao svraćamo na tebe, ljubljeni sine, koji se odlikuješ u vještini upravljanja poslovima te se činiš prikladnim da upravljaš ovom zajednicom. Zbog toga, čuvši savjete Državnoga tajništva i Dikasterija za biskupe, puninom Naše Apostolske vlasti, tebe postavljamo za biskupa BANJOLUČKE biskupije, s udijeljenim pravima i obvezama koji po kanonskom pravu pripadaju ovoj službi. Što se pak tiče biskupskoga ređenja, dopuštamo da ga primiš od katoličkog biskupa izvan Rima, služeći se liturgijskim propisima; no prije toga tvoja će briga biti da pravovaljano položiš ispovijest vjere i obećaš prisegu vjernosti Nama i Našim Nasljednicima. Pažljivo ćeš se pobrinuti da kler i narod tvoje biskupije dozna za ovo Naše pismo; a njih sve potičemo da ti očituju poslušnost, skladnu suradnju i ljubav. Konačno, ljubljeni sine, molimo svemogućega Gospodina da, po zagovoru Blažene Djevice Marije od Bezgrešnoga Začeća, sv. Bonaventure i bl. Ivana Merza, tebi koji izvršavaš vrlo odgovornu službu bude uvijek na pomoć te, na slavu svojega imena i na spasenje ljudi, tvojim pothvatima udijeli blagorodan uspjeh.

Dano u Rimu, u Lateranu, osmoga dana mjeseca prosinca, na svetkovinu Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije, godine Gospodnje dvije tisuće dvadeset i treće, jedanaeste Našega Pontifikata..

FRANJO, papa

William Millea, Ap. Prot.