Uz Elizabetu Iva i Miroslav roditelji su Marte, Magdalene, Sare, Mirjam i Rebeke.

Na početku euharistije biskup Šaško je prenio roditeljima, sestricama, novokrštenici, rodbini, prijateljima i kumi pozdrave zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše posebno naglasivši ulogu kume: „Ona je danas, uz roditelje i dijete, dragocjena prisutnost i znak nade u vjeri i ljubavi koja seže onkraj ovoga slavlja, kao pratnja, brižnost i pomoć.“

Na početku homilije biskup Šaško je podsjetio na prošlotjedno Evanđelje o „svetoj ljutnji kojom Isus tjera trgovce iz Hrama, razbacuje novac, jer mu je više od hramske zgrade stalo do našega srca i do ljubavi.“

U nastavku homilije naglasio je kako u Evanđelju ove nedjelje „nema buke, nema mnoštva, nema trgovanja, nema žurbe. Sve je nekako prisno, sabrano, tiho; umjesto dnevnoga meteža, noćna smirenost. Nikodem veoma poštuje Isusa i želi razumjeti više, ali se ne usudi izložiti, ‘kompromitirati’, i odlazi k njemu noću. On je učen i pobožan čovjek, poznavatelj kulture i svetih spisa. Ali osjeća da mu nešto nedostaje; da u Isusu postoji nešto što ide onkraj njegovih uvida i pogađa središte ljudskoga bića. Nikodem je slika svih ljudi koji žele zahvatiti dublje od površnoga dojma. I evo prvoga iznenađenja. Isus uvažava Nikodemov strah; ne gubi se u ograničenostima njegove nedosljednosti, nego pokazuje razumijevanje za njegovu slabost i preobražava ga u hrabroga čovjeka koji će se suprotstaviti svojoj skupini i doći će po zalasku sunca na Veliki petak i pobrinuti se za tijelo Raspetoga. Kad svi navodno hrabri bježe, taj naizgled strašljiv čovjek dolazi pod križ, noseći trideset kilograma aloje i smirne, pretjeranu količinu, taj višak ljubavi i zahvalnosti. Isus pokazuje put koji redovito zovemo ‘trećim putom’, a to je poštivanje koje računa s nesavršenošću; povjerenje koje prihvaća krhkost i preobražava ju. Isusov put je vjerovati u čovjekov hod i putovanje više nego u cilj; usredotočiti se na poniznu istinu prvoga koraka, a ne na postizanje dalekoga cilja.“

U nastavku propovijedi biskup je naglasio da je „naš Bog, Bog ljubavi koji nas spašava.“ Pojasnio je kako na ovu „nedjelju radosti“ susrećemo i jasnu riječ o križu jer „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina“: „Poziv je to da ne otklanjamo pogled s križa, da ne odvraćamo život od Krista; da tražimo Isusa osobito u tami naših životnih noći. Ako smo nezadovoljni, ogorčeni, provjerimo je li uistinu krivnja u drugima, u vanjskim nepogodama, ili je razlog – praznina u nama. Pogledajmo u lice toj istini i – Isus nas uči – sasvim na kraju, u toj istini nije ni tjeskoba ni gorčina, nego Kristova ljubav.“

Biskup je naglasio kako osjećamo otrovne ugrize zla, kako na svome životu, na tijelu obitelji i Crkve, tako i na tijelu našega naroda: „Najotrovniji ugriz na tijelu naroda odmak je od otajstva života, odbacivanje istine, udaljavanje od Boga, gubitak smisla ljubavi koji se pretvara u sebičnost i u zatvorenost u zemaljsko. Taj se otrov brzo širi i zahvaća sve pore osobnoga i zajedničkoga života. S druge strane, dok nas muče rane, ne želimo podići pogled i vidjeti da su naše rane već na Isusu. Na križu je sva naša ružnoća i sva naša tama; za nas je Krist postao ‘grijehom i prokletstvom’; i nikada u svojoj tami nismo osamljeni niti u svome vapaju osuđeni.“

Biskup Šaško osvrnuo se i na ime novokrštenice: „Ime ‘Elizabeta“, sastavljeno od riječi: El = Bog i šeba’ = sedam, kao broj punine, a znači: „moj je Bog savršenstvo“. To je ime majke Ivana Krstitelja, rođakinje Blažene Djevice Marije, od koje nam je zapisan predivan susret dviju trudnica, kao poticaj za Marijin hvalospjev ‘Veliča duša moja Gospodina’. Osim nje, posebno nam je poznata sveta Elizabeta Ugarska, zaštitnica trećega franjevačkog reda, osjetljiva za najpotrebitije; žena na najvišemu društvenom položaju koja je živjela istinu da je Bog savršenstvo kojemu smo najbliži po djelima milosrđa. Danas smo pozvani ponavljati u sebi riječi o Božjoj ljubavi, gledati križ, ali i ovo dijete, obitelj Brabenec, način njihova prihvaćanja dara. Zahvalni smo za njih, dok ujedno i molimo za njih. To je znak za našu hrvatsku domovinu: da osjetimo otrov koji nagriza otajstvo života, dostojanstvo nerođenih; da osjetimo otrov koji šteti obiteljima, odgoju i obrazovanju; ugrize protiv istine o našoj prošlosti; ugrize protiv kulture nesebičnosti i dobrobiti društva.“

Pri kraju homilije biskup je naglasio: „Nema obnove društva, nema demografskoga rasta, nema boljitka države, bez dubljega smisla, bez dara vječnosti! To ne rješava isključivo ekonomija ni ljudski planovi. Bog je dao svoga Sina za nas; učinio je ono što su roditelji, snagom Božjega Duha i uzajamnom ljubavlju, spremni učiniti i čine za svoju djecu: daruju sebe, svoje živote. Bog svakoga ljubi toliko da po Isusu ulazi u smrt zbog te ljubavi. Ti si vrijedan Božjega života. Takav je naš Bog; takva je Radosna vijest ove nedjelje koja nas vodi prema svetkovini Uskrsa. Ako nas zahvati otrovni ugriz razočaranja, nepovjerenja, tjeskobe i očaja, podignimo oči prema Raspetomu i iznova ćemo vidjeti, osjetit ćemo neizmjerivu mjeru Njegove ljubavi.“

Na misi su koncelebrirali župnik Župe Navještenja Norbert Ivan Koprivec i vlč. Marko Vuković uz asistenciju đakona Filipa Pranjića i više ministranata župe. Pjevao je pjesmom župni zbor mladih „Navještenje“.

U župi je tog dana ispred župne crkve provedena i akcija „Plišanca odaberi – bližnjeg razveseli“. Odabiranjem plišane igračke kojom će obradovati svoje mališane, i ostavljanjem dobrovoljnog priloga, župljani su se uključili u pomoć jednoj obitelji u potrebi. Na taj način prikupljeno je oko 1300 eura.