Razmatranja uz postaje čitali su predstavnici župa dekanata Dubrovnik 1 i Dubrovnik 2 koji su i nosili križ od postaje do postaje. Između postaja generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan predvodio je molitvu otajstava krunice i litanije, a redovnice i pjevači su predvodili pjevanje strofa pjesme „Stala plačuć tužna mati“ te drugih korizmenih pjesama.

Prije završnog blagoslova podno kamenog križa na vrhu Srđa biskup Glasnović je kazao da je životni put okupljenih svojevrsni križni put te kako su za svakoga bol i patnja križ, i za Isusa su bili. „Težina križa ne može se umanjiti riječima“, kazao je biskup i dodao: „Riječi utjehe su važne, ali je križ težak.“

Iskustvo govori da u svakoj obitelji i u životu svakog čovjeka postoje teški križevi, nastavio je dubrovački biskup te podsjetio na riječi fra Bonaventure Dude kako su nekad ljudi križ sami sebi, ponekad drugima, a ponekad su to situacije i okolnosti u kojima se živi. Spominjući razne vrste životnih križeva biskup Glasnović je rekao da se jedino križ s ljubavlju doživljen i nošen razlikuje od onog doživljenog i nošenog s prosvjedom te govorio o uskrsnuću kao svrsi i cilju života.

„Ako dopustimo da nas prosvijetli božanska pedagogija moramo priznati da je jedini križ koji nas pritišće, taj što nismo sveti“, naglasio je biskup. Citirao je i riječi sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“

Završnoj molitvi križnog puta na Srđu pridružili su se i mladi iz Studentskog katoličkog centra u Splitu (SKAC_ST) koji su sudjelovali na dvodnevnom Planinarskom križnom putu (PKP) Dubrovačke biskupije. Svoj PKP započeli su u Slanom te preko Orašca stigli do Srđa, izvijestio je Ured za medije Dubrovačke biskupije.