Nadbiskup Vukšić misu je predslavio u zajedništvu s nadbiskupom u miru kardinalom Vinkom Puljićem i jedanaest svećenika. Kod oltara asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater predvođeni profesorom vlč. Ivanom Rakom.

Vjernici su, pri ulasku u katedralu, uzimali maslinove grančice koje su darovale Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji iz Bijelog Polja (Potoci) pokraj Mostara. Zauzimanjem Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine, maslinove grančice su darovane i brojnim drugim župama Vrhbosanske nadbiskupije. Vjernici su prigodom uzimanja grančica na ulazu u crkvu davali svoje milodare za misije.

Nadbiskup Vukšić i koncelebranti, noseći u rukama palmine grančice koje je su darovali župljani župa Kotorske biskupije Prčanj na čelu sa župnikom don Željkom Paskovićem, došli su najprije u predvorje katedrale gdje je mons. Vukšić blagoslovio palmine i maslinove grančice.

Nakon što je naviješten evanđeoski odlomak o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem, uslijedila je procesija kroz katedralu. Isusove riječi U svečanom navještaju Muke Gospodina našega Isusa Krista pjevao je kanonik mons. Pavo Jurišić, evanđelista Marka vlč. Vlado Vrebac, a sve druge uloge članovi Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ koji su animirali liturgijsko pjevanje pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nadbiskup Vukšić je u propovijedi podsjetio da ta nedjelja nosi dva imena. „I zovemo je Cvjetnicom i zovemo je Nedjeljom Muke Gospodnje. S oba ta naziva, Crkva se sjeća, i mi pojedinci kao vjernici u zajednici Isusovih vjernika, također dvaju važnih događaja iz Isusova života. Pojmom Cvjetnice sjećamo se Isusova, kako se to obično, kaže svečanoga ulaska u Jeruzalem. A nazivom Nedjelje Muke Gospodnje sjećamo se njegova još svečanijega izlaska iz grada Jeruzalema u pravcu nebeskoga grada. I jedan i drugi naziv, i jedan i drugi događaj su Isusovi“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.

„S jedne strane, u onome što je njegov svečani ulazak u Jeruzalem, kako taj događaj obično ljudska pa i vjernička povijest naziva, krije se jedna tiha Isusova, ali vrlo vidljiva kritika svečanosti i trijumfalizma kojim ljudi žele dočekati njega. Umjesto da poput ondašnjih velikana i slavodobitnih ljudi, koji ulaze u svoja mjesta ili gradove na najsvečaniji mogući način, na nekom konju bijelcu ili u nekim svečanim kolima, on kritički prema tom pokušaju oholosti i samodopadnosti ,trijumfalizma bira magare i na magaretu ulazi u Jeruzalem. S druge strane, nedjeljom Muke Gospodnje sjećamo se prije svega, čak više nego li muke, njegove vjernosti i njegova milosrđa prema svim ljudima pa čak i prema onima koji su ga progonili. Njegove vjernosti Bogu Ocu i volji Božjoj i njegova milosrđa prema ljudskim stvorenjima kakva god da jesu. I to je onaj božanski aspekt današnjega rada“, rekao je nadbiskup Vukšić.

„U cijeloj priči postoji druga strana medalje, ona ljudska, ljudska koja sa sobom nosi veliku tajnu ljudskog duha i tajnu prisutnosti i dobrote, s jedne strane, i zlobe s druge u istim dušama, u istim srcima, u istim ljudima i u njihovim životima. Svečanim dolaskom, što smo na simboličan način dočarali svečanim ulaskom prema oltaru danas na početku ovih obreda, narod Jeruzalema je demonstrativno želio pokazati kako ga radosno očekuje i pristaje uz njega. S druge strane, samo za nekoliko dana, najvjerojatnije i najveći broj istih ljudi, vikao je: Raspni ga. U srcima istih ljudi, u dušama istih ljudi, tajna dobrote, tajna pristajanja i tajna zlobe odnosno tajna otpada, istovremeno najčešće žive barem u obliku napasti. Stoga, umjesto da osuđujemo one koji su se u davna doba dana na onaj način odnosili prema Isusu, ova je nedjelja je dan snažne poruke i vrlo nezgodnoga pitanja svakoj ljudskoj duši, svakoj ljudskoj savjesti i nama danas ovdje okupljenima: kome više sličim, kojem načinu naš način više sliči, kakav je naš život sličan – ljudima Cvjetnice koji su ga svečano dočekali i javno očitovali da žele pristajati uz njega, makar ih on kritizirao zbog napasti trijumfalizma – ili eventualno, kao žrtve vlastite napasti zloga, negdje barem ispotiha vičemo: raspni ga“, upitao je nadbiskup Vukšić.

„Isusa nema više na ovoj zemlji. On je otišao, ali postojimo mi, ljudi, njegova braća i sestra, njegovi sljedbenici koji, u moralnom smislu, na neki duhovni način i danas možemo biti u stanju onih koji su Isusa osuđivali i odbacivali ili u stanju onih koji su ga prihvatili. To je vrlo nezgodno i vrlo teško pitanje koje je današnji dan postavlja doslovce svakome čovjeku i nama danas ovdje okupljenima. Odgovor na to pitanje, neka ostane odgovor u tišini naših savjesti“, rekao je nadbiskup te pozvao da svatko od prisutnih u tišini pred Bogom milosrdnim odgovori najprije sam sebi i svojoj savjesti i time Kristu Gospodinu, koja je njegova prava strana, barem u obliku želje, izvijestila je KTA.