Svetog Oca je dočekao gradonačelnik grada Rima, Roberto Gualtieri s kojim je Papa zatim ima privatni sastanak. Na kraju razgovora, gradonačelnik je Svetom Ocu predstavio članove svoje obitelji. Papa je zatim pozdravio članove Ureda gradonačelnika a potom se upisao u „Zlatnu knjigu“ Rimske općine. Uslijedio je susret s vijećnicima i drugim predstavnicima vlasti u dvorani Giulio Cesare kojima se Papa obratio prigodnim govorom.

Antički Rim je svojom pravnom razvijenošću i organizacijskim sposobnostima te izgradnjom čvrstih i trajnih institucija tijekom stoljeća postao svjetionik kojem su se mnogi narodi obraćali kako bi uživali stabilnost i sigurnost. Ovaj proces mu je omogućio da bude centar iz kojeg se širila civilizacija i da prima ljude iz cijelog svijeta i integrira ih u svoj civilni i društveni život, do te mjere da je dosta njih zauzelo najviše položaje u državi, rekao je Papa u svom govoru u Campidogliu.

Ta drevna rimska kultura, koja je nedvojbeno imala mnoge dobre vrijednosti, s druge strane trebala se uzdići, nositi se s većom porukom bratstva, ljubavi, nade i oslobođenja. Težnja te civilizacije, koja je dosegla vrhunac svog procvata, nudi daljnje objašnjenje za brzo širenje kršćanske poruke u rimskom društvu. Sjajno svjedočanstvo mučenika i dinamizam milosrđa prvih vjerničkih zajednica odgovorili su na potrebu osluškivanja novih riječi, riječi vječnoga života: Olimp više nije bio dovoljan, trebalo je ići na Golgotu i u praznom grobu Uskrsloga pronaći odgovore na čežnju za istinom, pravdom i ljubavlju, rekao je Papa te nastavio: Rim cezara naslijedio je – da tako kažemo – Rim papâ, nasljednika apostola Petra, koji „u ljubavi predsjedaju“ cijelom Crkvom i koji su u nekim stoljećima također morali igrati ulogu zamjene za građanske vlasti u progresivnom raspadu antičkog svijeta, a ponekad i s nesretnim ponašanjem. Mnogo toga se promijenilo, ali je poziv Rima na univerzalnost potvrđen i uzdignut. Naime, dok je zemljopisni horizont Rimskog Carstva imao srce u mediteranskom svijetu i, iako je bio vrlo širok, nije uključivao cijeli svijet, poslanje Crkve nema granica na ovoj zemlji, jer ona mora obznaniti Krista svi narodi, njegovo djelovanje i njegove riječi spasenja.

Rim se, rekao je u nastavku svog govora Papa, uvijek potvrđivao, i u ovim novijim povijesnim razdobljima, u svom sveopćem pozivu, o čemu svjedoči djelovanje Drugoga vatikanskog sabora, različite Svete godine slavljene u Vječnom gradu, a sada se grad Rim priprema biti domaćinom Jubileja 2025. Ovaj događaj je vjerske prirode, molitvena i skrušena molitva da se od Božjeg milosrđa zadobije potpunije pomirenje s Gospodinom. Rim je jedinstven. Stoga će i predstojeći Jubilej moći pozitivno utjecati na samo lice grada, poboljšavajući njegov ures i čineći javne usluge učinkovitijima, ne samo u središtu nego i poticanjem tješnjeg odnosa između centra i predgrađa.

Nezamislivo je da bi se sve to moglo odvijati na uredan i siguran način bez aktivne i velikodušne suradnje vlasti gradskih i državnih vlasti. U tom smislu, toplo zahvaljujem općinskim vlastima na njihovoj predanosti u pripremi Rima za doček hodočasnika sljedećeg Jubileja, a zahvaljujem i talijanskoj vladi na njezinoj punoj spremnosti da surađuje s crkvenim vlastima za uspjeh Jubileja, potvrđujući volju za prijateljskom suradnjom koja karakterizira međusobne odnose između Italije i Svete Stolice, koji su ljudski odnosi.

Rim je grad univerzalnog duha. Ovaj duh želi biti u službi milosrđa, u službi dobrodošlice i gostoprimstva. Hodočasnici, turisti, migranti, oni u teškim poteškoćama, najsiromašniji, usamljeni, bolesni, zatvorenici, isključeni najiskreniji su svjedoci tog duha – zato sam odlučio otvoriti Sveta vrata u zatvoru –; a oni mogu posvjedočiti da je  vlast u punini to što jest kad se stavlja u službu svih, kad koristi svoju legitimnu moć da zadovolji potrebe građana, a posebno onih najslabijih, najmanjih. I ne samo za vas političare, nego i za svećenike, za biskupe. Blizina, blizina Božjem narodu da mu služimo, da ga pratimo.

Neka Rim nastavi pokazivati svoje susretljivo, gostoljubivo, velikodušno, plemenito lice. Ogroman priljev hodočasnika, turista i migranata u Grad, sa svime što to organizacijski znači, mogao bi se promatrati kao teret, teret koji usporava i otežava normalan tijek stvari. U stvarnosti, sve je to Rim, njegova specifičnost, jedinstven u svijetu, njegova čast, njegova velika privlačnost i njegova odgovornost prema Italiji, prema Crkvi, prema ljudskoj obitelji. Svaki njegov problem „naličje“ je njegove veličine i od kriznog faktora može postati prilika za građanski, društveni, gospodarski i kulturni razvoj.

Neizmjerno blago kulture i povijesti smješteno na brdima Rima čast je i teret njegovih građana i njegovih vladara, te čeka da bude primjereno vrednovano i poštovano. Neka se u svima ponovno rodi svijest o vrijednosti Rima, o simbolu koji on predstavlja na svim kontinentima a uzajamna djelotvorna suradnja između svih snaga koje tu borave potvrđuje se, dapače raste, za složno i neprestano djelovanje, što ga čini još dostojnijim uloge koju mu je sudbina, odnosno Božja providnost, rezervirala, poželio je Papa u svom govoru djelatnicima Campidoglia.

Nakon tih susreta Sveti Otac se spontanim riječima obratio zaposlenicima okupljenima na Piazzi del Campidoglio i s njima izmolio jednu Zdravomariju te im zahvalio na poslu koji obavljaju na dobrobit građana grada Rima.

Papa se potom oprostio od rimskog gradonačelnika i vratio u Dom Svete Marte.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.