Misu s nakanom za bolesnike suslavili su ministar Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, župnik fra Filip Karadža, te još 30-ak svećenika.

U pozdravnoj riječi fra Filip je istaknuo da su u današnje vrijeme kada se „čini da zlo maršira, a dobro se tek probija“, mnogi puni strahova. „Sv. Ivo koju nas je danas okupio u ‚bosanskom Jordanu‘ kada bi ga upitali: ‚Što nam je činiti?‘, zasigurno bi nam kazao da moramo biti autentični, istiniti u dvjema stvarima: ljubavi i obraćenju“, naglasio je župnik. Objasnio da u tomu ljudi ne mogu biti „umjetni“.

Svijet se može spasiti samo ako se cijelim svojim bićem, intelektom, umom i srcem obrati, odvrati od grijeha i zla te da bude voljan poslušati Ivanovu inteligenciju utemeljenu i nadahnutu Božjom silom i duhom, a ne umjetnu koja „nema za cilj stvoriti obraćenog, Bogu vraćenog čovjeka, nego raspamećenog i razvaljenog, lišenog od Boga mu darovane slobode i istinskog sustvarateljskog uma, u suradnji s Bogom“, rekao je.

„Nije moguće umjetno se ljubiti i umjetno se kajati, to mora biti ‚ivanovski‘ istinito i autentično s ciljem da nas dovede do Isusa Krista, Bogočovjeka, jedinog spasitelja ljudskoga roda u ljubavi“, poručio je fra Filip.

Biskup Martinović je na početku homilije podijelio doživljaj od večeri prethodnoga dana kada je u molitvi promatrao svetište i razmišljao o onomu što je vidio. „Zastajao sam pred tajnom vjere koja je ovdje već stoljećima tako živa. Promatrao sam vjernike kako na koljenima obilaze oko crkve; kako u skrušenosti, poniznosti i predanju izriču svoje molitve, zavjete, žrtve i ljubav prema Bogu. Stoljećima je to tako u ovom svetištu.“

Zapitao se zašto su ljudi dolazili kad nije bilo automobila, kad nije bilo autobusa. „Zašto su tražili pomoć, zagovor i zaštitu Sv. Ive u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu? Zašto su preporučivali svoje roditelje, djecu, bolesnike i patnike?“

Objasnio je da je to očito stoga što im je Bog na tom mjestu po zagovoru sv. Ive dao brojne milosti koje su bile snaga u njihovu životu i njihovoj vjeri da su mogli dalje živjeti u zajedništvu s Bogom. „I danas smo okupljeni oko toga istog sveca koji već 20 stoljeća privlači svojim životom, likom vjerom i predanjem za Gospodina“, dodao je.

Nadalje je biskup promišljao kako je ključna jedna riječ za današnji život koju je sv. Ivan izgovorio, promatrajući svijet koji dolazi, govoreći o Mesiji – da nije dostojan odriješiti mu remenje na obući. Istaknuo je da je ljudska oholost tako razarajuća, da nema one stvarnosti i grijeha za koju se ne bi mogli reći: Nisam dostojan.

„Mi smo dostojni Gospodina moliti i slaviti, ali mislimo se da smo i dostojni njega ponižavati, vrijeđati i psovati svojim riječima. Mi smo dostojni Božje zapovijedi i zakon slijediti što više. To je put našeg spasenja i vječnosti. Ali mi smo dostojni i prezirati ih u svakoj zapovijedi kad je u pitanju naša ljudska potreba ili korist. Onda smo u stanju ne prezreti Boga riječima, nego prezreti svaki život. Spremni smo uzeti i otuđiti tuđe; spremni smo drugoga iskoristiti i poniziti; obezvrijediti njegovo dostojanstvo; spremni smo oduzeti i život, pa bilo to nerođenom djetetu“, rekao je požeški biskup.

Objasnio je da sv. Ivan usmjerava ljude „na oltar gdje nam se Krist daje kao živi Bog u tajni Presvetoga tijela i Predragocjene krvi. Ivan nas usmjerava na Njega jer zna da jedini On nas može spasiti. Jedini On nas može očistiti, jedini On nas može posvetiti.“

„Sv. Ivan nas i danas upozorava i usmjeruje prst na molitvu i euharistiju. Svaka je euharistija i misa, majka svih molitava, zato što je u njoj prisutan živi Bog, bez obzira razumjeli mi to ili ne. I u tome je veličina je sv. Ive“, rekao je na kraju homilije predslavitelj.

Zaključio je molbom da sv. Ivo sa svojim zagovorom, svojim prstom na oltar Gospodnji prinese sve molitve, vapaje, žrtve, zavjete, boli, patnje, poniženja, križeve hodočasnika, stavi ih pod okrilje Isusa koji ih vodi na euharistijsku gozbu i od nje u vječnost.

Na kraju slavlja riječi zahvale uputili su župnik Karadža i provincijal Dadić.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Svetište sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju je najveće nemarijansko katoličko svetište u Bosni i Hercegovini. Mnogi vjernici utječu se zagovoru moćnog zaštitnika te dolaze u Podmilačje pješice i bosonogi. Mnogi hodočaste desetine kilometara, a tako je bilo i ove godine.