Kardinal Gugerotti je govorio kako su ratom zahvaćena područja Bliskog istoka upravo područja gdje većina blisko-istočnih istočnih katoličkih Crkava žive, zajedno s pravoslavnima i drugim kršćanima, i gdje oni nisu etničke manjine ili uvozni elementi, nego starosjedioci, Crkve s tisućljetnom tradicijom i poviješću. Upravo na tim područjima može se dogoditi nemjerljiva katastrofa potpunog egzodusa kršćana jer je iseljavanje potencijalna sudbina i istočnih katolika (maroniti, siro-katolici, grkokatolici Melkiti, kaldejci, koptski i armenski katolici) kao i pravoslavnih kršćana. Njihov nestanak s područja koja su kolijevke kršćanstva bio bi nemjerljiv gubitak i za Crkvu i za svijet. Potaknuti takvim stanjem, sudionici sinoda u Rimu iz istočnih katoličkih Crkava sudjeluju u razgovorima kako na kvalitetniji način većinska latinska Crkva može pomoći katoličkim Crkvama istočnih obreda preživjeti i sačuvati svoj identitet, ne samo na Bliskom istoku, već i na zapadu gdje mnogi kršćani s istoka sve više emigriraju.

”Postoji opasnost da se još uvijek razmišlja u pogrešnim kategorijama poistovjećivanja katolicizma i Katoličke crkve samo s većinskim latinskim obredom i Crkvom, čime se ugrožava sam katolicitet Crkve jer je Katolička Crkva višeobredna i sastoji se od više crkava različitih obreda. Stoga se mora voditi računa da se nikakve opće disciplinske ili pravne norme ne donose bez konzultacija s istočnim katoličkim Crkvama”, istaknuo je kardinal Gugerotti.

U izvješćima o istočnim katoličkim Crkvama naglašava se da iz raznih razloga uspostava istočnih hijerarhija u zemljama useljavanja nije dostatna za rješavanje problema, nego je potrebno da mjesne Crkve latinskog obreda, u ime sinodalnosti, pomognu istočnim katoličkim doseljenicima sačuvati svoj identitet i njegovati svoje specifično nasljeđe, a ne da prolaze procese asimilacije, naglasio je kardinal Gugerotti.

Na tragu onoga što je predloženo tim izvješćem, studijska skupina sastavljena od istočnih i latinskih teologa i kanonista, koordinirana od strane Generalnog tajništva Sinode i Dikasterija za Istočne Crkve, ima zadatak formulirati naznake nakon prikupljenih informacija o konkretnim potrebama istočnih katoličkih Crkava. Kardinal Gugerotti je rekao kako treba dublje proučiti međusobni odnos biskupskih konferencija i biskupa istočnih katoličkih Crkava izvan njihova kanonskog područja kao i pastoralno djelovanje latinskih biskupija na čijem području žive istočno-katolički  prezbiteri i vjernici, kako bi im se pomoglo da ”očuvaju svoj identitet i njeguju svoje specifične baštine” s ciljem pronalaženja načina kako učiniti vidljivim i iskustvenim djelotvorno jedinstvo u različitosti.

Ta bi skupina također mogla ispitati dosjee koji se tiču zahtjeva za „uspostavu Vijeća patrijarha i vrhovnih nadbiskupa istočnih katoličkih Crkava Svetom Ocu“, te odgovarajuću zastupljenost članova istočnih katoličkih crkava u dikasterijima Rimske kurije, “da obogati cijelu Crkvu doprinosom svoje perspektive, da pogoduje rješenju uočenih problema i da sudjeluje u dijalogu na različitim razinama”.