Misu je predslavio provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.

Fra Miljenko je homiliju započeo riječima: „Slušajući tri čitanja koja nam je liturgija ponudila za ovu svetkovinu, uistinu možemo reći da se kroz njih i preko njih lijepo ocrtava lik i život sv. Franje. On je doista bio onaj koji je za svoga života popravio Dom Božji, kako to lijepo govori pisac Sirah u 1. čit. On je doista bio onaj koji se nije ničim ponosio, osim križem G. N. I. Krista, kako govori sv. Pavao i bio njime na svome tijelu obilježen. I on je bio čovjek koji je po primjeru svog Učitelja Isusa Krista svojim životom u svemu slavio Oca Nebeskoga, kako smo čuli u Evanđelju.“

Propovjednik je kazao kako se sv. Franjo poput Isusa u teškim trenucima života ne žali, već slavi Boga. „Mogao se tada požaliti Bogu i pitati ga; zašto sve to, ali ni on se ne žali, ne jadikuje, nego baš tada pjeva Pohvale Svevišnjem Bogu i nakon La Verne ispjevao je Pjesmu stvorova: Hvaljen budi Gospodine moj po bratu našemu suncu, mjesecu, zvijezdama…, s refrenom u kojem poziva sve živo da hvali i blagoslivlja Boga, da mu zahvaljuje, da mu služe svi u poniznosti velikoj.“

Prisutne je zatim pozvao da se zapitaju kako se oni ponašaju kada im ne ide onako kako bi htjeli. „Imamo li tada snage i duševne raspoloživosti za slavljenje i hvaljenje Gospodina?“, kazao je.

„Poznato nam je da je i sv. Franjo sebe „oplijenio“ odrekao se svega što je kao sin bogatog trgovca imao i trebao naslijediti, posve se i javno razvlastio. Najprije je dijelio siromasima, a onda se i doslovno skinuo pred ocem da bi mu vratio sve što je imao od njega. No prije nego je skinuo odjeću, Franjo je skinuo svoju oholost, taštinu, umišljenost i sve težnje za biti netko i nešto. Evo, to je ono što je potrebno da bi mogli primiti otajstva Kraljevstva nebeskoga. To je uostalom i logično; čovjek koji  želi primiti nešto Božje, mora najprije za to Božje u sebi stvoriti prostor. To je i očiti zakon fizike: Ne može se ulijevati voda u već punu posudu, a isto tako ne može se primiti Duha Božjega, ako nam je srce puno sebe i zemaljskih stvarnosti“, rekao je propovjednik.

„Dakle to je put na koji nas poziva Krist, i kojim je sv. Franjo stupao. Postati uistinu malen, tj. ispražnjen od sebe, od svoje napuhanosti i umišljenosti kako bi u poniznosti mogli primiti njegove darove. Siromašni i ponizni Franjo koji je bio potpuno svučen od sebe i sebičnih interesa, postao je izabrana Božja posuda u koju je Bog mogao u izobilju uliti svoju milost i preko njega obnoviti Crkvu te svjetlom Evanđelja obasjati ondašnji svijet. To je zapravo i bit zavjeta siromaštva, odnosno života bez vlasništva! A i drugih zavjeta: Osloboditi se zemaljskog da bi se moglo primiti nebesko. No, put do toga oslobođenja, tj. da je Franjo postao i ostao do danas izabrana Božja posuda po kojoj Gospodin svojim Evanđeljem obasjava svijet, nije bio nimalo jednostavan ni lagan“, dodao je.

Na kraju je poručio kako i njihove rane mogu biti preobražene u novi život. „To je tajna Križa, to je tajna raspetog Krista kojega je Franjo tako neizmjerno ljubio i na kraju mu se posve suobličio. U Franjinoj tajni radosnog trpljenja preobraženog ljubavlju, otkrivamo tajnu radosnog kršćanina. Ljudski je to neshvatljivo i apsurdno, da iz rana može poteći novi život i trpljenje postati radost. Teško je to i nelogično za nas, ali s Kristom je sve moguće. Upravo Franjo, a i toliki drugi sveci potvrđuju to svojim životom.“

„Predajmo se posve Gospodinu, gledajmo u Njega i poučeni i ohrabreni primjerom sv. Franje, budimo i mi oruđe Božjeg spasenja, ljubavi i milosrđa u današnjem svijetu“, zaključio je homiliju fra Miljenko.

Pjevanje je vodio župni zbor. Misi su prisustvovale i zajednice: Franjevački svjetovni red, FRAMA te Bratovština sv. Franje.

Za proslavu svetkovine pripremali su se devetnicom moleći franjevačku krunicu (Sedam radosti Marijinih) svakoga dana. Krunicu su predmolili članovi Franjevačkoga svjetovnoga reda i Franjevačke mladeži na čelu s duhovnim asistentom OFS-a fra Vilčekom Novačkim.

Svetkovini je prethodila svečana trodnevnica koju su predslavili fra Milan Gelo (doktorand dogmatske teologije na Sveučilištu u Tuebingenu, trenutno na službi župnoga vikara u Molvama-Podravina), fra Pero Džida (član uprave Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, duhovnik odgajanika i župni vikar) te fra Stjepan Brčina (odgojitelj bogoslova).

Odgajanici su asistirali kod oltara, a u trodnevnici je pjevao župni zbor „Tomislav Talan“, zbor „Put mira“ te zbor mladih Evangelizacijske zajednice „Sveti Duh“.

Trećega dana trodnevnice, na uočnicu svetkovine, upriličen je svečani drevni Obred preminuća svetoga oca Franje kojega je predslavio gvardijan zagrebačkoga samostana fra Josip Petonjić.