Misa je bila i svojevrsni susret četvero osoba posvećenoga života koji su bili vjeroučenici dugogodišnjeg dubovačkog župnika mons. Marijana Radanovića.

Misno slavlje predvodio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković. Koncelebrirao je župnik grkokatoličke Župe Uzvišenja Svetog Križa u Karlovcu protojerej stavrofor Željko Pajić. Propovijedao je profesor pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof. Marko Vuković. O redovničkom pozivu okupljenima je govorila ravnateljica Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj s. Ivana Margarin, FDC.

Pozdravljajući na početku misnog slavlja Josipove štovatelje, mons. Sente je kazao da mu je bila želja povodom nadolazećih obljetnica, okupiti suradnike preč. Radanovića, ali i osobe posvećenog života, koje su za vrijeme upravljanja preč. Radanovića dubovačkom župom, osjetile Božji poziv te mu se odazvale.

Prof. Vuković u prigodnoj je homiliji, između ostalog, kazao kako iskustvo molitve govori da je molitva prije svega stajanje u Božjoj blizini. „U Božjoj blizini možemo biti ono što i tko jesmo. U mnogim drugim odnosima, pred drugim licima, nekako pazimo što ćemo pokazati, što ćemo izgovoriti, otkriti. Pred Božjim licem, u molitvi, ne bojimo se otkriti Bogu, u svojoj stvarnosti. Ta sloboda, lakoća i ljepota molitve, lakoća otvaranja i povjerenja otkriva nam same sebe sa svime na što smo ponosni, kao i onoga čega se sramimo, s čime se borimo, svega onoga što znamo da ne želimo imati, biti i činiti, a ne možemo si pomoći, ta lakoća iznošenja pred Bogom otkriva nam Božje lice ljubavi“, rekao je propovjednik.

Pred kraj misnog slavlja okupljenima je o svom redovničkom pozivu govorila s. Ivana Margarin. „Naša duhovna zvanja nisu bila nikakav ‘grom iz vedra neba’ u našim životima. Mi smo s time rasli, s time smo se borili i hodili“, kazala je osvrćući se na zvanja iz dubovačke župe.

Istaknula je da je zvanje proces koji je u njima svima zrio te bio „hranjen primjerom preč. Radanovića i sestara Kćeri Božje ljubavi“ koje još uvijek djeluju u Svetištu i Župi Blažene Djevice Marije Snježne.

Poučena primjerom preč. Radanovića napomenula je da je u životu bitno ljubiti Boga i činiti dobro bližnjima. „Naša majka utemeljiteljica Franziska Lechner znala je poučavati kako je potrebno da bit našega života postane činiti dobro, usrećivati i voditi u nebo. Mislim da nema ljepšeg poziva od toga i tko ga osjeti, neka ga ima hrabrosti slijediti“, poručila je okupljenima s. Ivana Margarin.

Potom je mons. Antun Sente uručio Plaketu Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa suradnicima Svetišta i Župe koji su u proteklih 10 godina, pored svojih redovitih vjerničkih obaveza, dali za Svetište i Župu nešto više, a da pri tome nisu primili nikakvu novčanu nagradu.

Plaketu su primili Irena Rački (koordiniranje Molitvenog vijenca Prečistog Srca Josipova), Kristina Požar (sakristanka u kapelu sv. Ante), Davor i Božica Spudić, Dragica Ostarčević (posluživanje hodočasnika u Svetištu), Josip Vuković (medijska vidljivost Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa) te Marijan Bakić (Medijska promocija Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa), izvijestilo je Hrvatsko nacionalno Svetište sv. Josipa.