Uz domaćeg župnika Milana Vidakovića koncelebrirali su svećenici Novljanskog dekanata na čelu s dekanom Pejom Oršolićem, a u slavlju su sudjelovali i javni dužnosnici među kojima ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić i novljanska gradonačelnica Marija Kušmiš te brojni vjernici grada Novske.

Na početku slavlja župnik Vidaković pozdravio je sve sudionike te uputio riječi dobrodošlice biskupu Martinoviću kojemu je to prvi pohod Župi sv. Luke evanđelista. Izrazio je radost što se nakon šest godina građevinskih radova zajednica vjernika ponovno može okupiti u župnoj crkvi. Zahvaljujući na pozivu i srdačnom prijemu biskup je čestitao nazočnima svetkovinu zaštitnika Župe i Grada. Kazao je da je povratak u prostore župne crkve u kojoj se slavi Gospodina poticaj da se i u ovom euharistijskom slavlju vrate svome Bogu koji uvijek obnavlja u vjeri i milosti. Spominjući se zaštitnika Župe biskup je podsjetio kako se sv. Luku u Novskoj časti od 18. stoljeća te su brojni vjernici upravo po njegovom evanđelju upoznavali Isusa Krista. „I mi danas želimo slušati riječ Božju iz evanđelja sv. Luke koji nas usmjerava na Isusa Krista. Sveci nas usmjeravaju na Isusa Krista, živoga Boga. Okupili smo se ovdje jer želimo moliti zagovor sv. Luke i da nas Gospodin po ovom slavlju pomogne, prosvijetli i ojača u vjeri“, rekao je. Podsjetivši vjernike kako je sv. Luka zaštitnik mnogih zanimanja, a među njima posebno liječnika i umjetnika, potaknuo ih je da u misnom slavlju mole njegov zagovor kako bi ih Gospodin osnažio za ljubav prema Bogu i bližnjemu.

Biskup je započeo homiliju ustvrdivši kako naviješteno evanđelje usmjerava na sv. Luku, ali i na Isusa Krista koji je temelj euharistijskog slavlja, temelj u životu i vjeri sv. Luke, kao i svih okupljenih vjernika. Posvijestio je vjernicima kao po evanđelju sv. Luke Božja riječ jednakom snagom i danas govori svakom čovjeku želeći ohrabriti u vjeri, u kršćanskom životu i poslanju. Zatim se osvrnuo na prvo čitanje iz 6. stoljeća prije Krista u kojem prorok Izaija govori: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasim slobodu, sužnjima oslobođenje“ (Iz 61,1). Istaknuo je kako je Izaija bio svjestan svog zahtjevnog proročkog poslanja. Usporedio ga je sa sv. Pavlom koji je također bio svjestan da ga je Gospodin pozvao i da je vršio Isusovo poslanje. „Svjestan je onoga što je u ime Božje ostvario. Navješćivao je Boga, propovijedao je na različitim stranama svijeta, a pred kraj života završio je u Rimu u tamnici, u zatvoru“, rekao je. Tumačeći pročitani ulomak iz poslanice Timoteju, biskup Martinović istaknuo je kako Pavao opisuje iskustvo samoće jer su ga svi napustili.

„To je i vrijeme kad je car Neron progonio kršćane. Neki su napustili sv. Pavla možda zbog straha od progonstva, drugi možda zbog zahtjevnosti naviještanja evanđelja ili drugih razloga, ali u svakom slučaju, jedini koji je ostao uz njega bio je Luka. ‘Luka je jedini sa mnom.’ (2Tim 4,11) Sv. Luka mu u njegovoj zatvorskoj samoći daje snagu i ohrabrenje“, zaključio je biskup.

Pojasnio je potom vjernicima kako je sv. Luka osamnaest godina pratio Pavla tijekom njegovih misionarskih putovanja. „Sv. Luka je tijekom osamnaest godina zajedništva s Pavlom puno toga od njega čuo i saznao. Saznao je i primio mnogo ne samo od njega, nego i od drugih učenika koji su kao očevici imali osobno iskustvo Isusa Krista, koji su bili svjedoci njegova života i djelovanja. Upravo zato sv. Luka na početku svoga evanđelja piše kako je sve pomno ispitao i da na temelju toga piše evanđelje“, rekao je biskup.

Pojašnjavajući posebnosti njegova evanđelja biskup je istaknuo kako sv. Luka donosi najsadržajniji opis Isusova djetinjstva, a Isusa nam predstavlja kao liječnika. „Na temelju istraživanja zna se da je sv. Luka bio liječnik te se u njegovom Evanđelju i Djelima apostolskim nalazi izraza kojima su se služili liječnici. Zato je razumljivo što on u svome evanđelju Isusa promatra iz perspektive liječnika koji je došao liječiti ljudske živote. Božja ljubav je ona koja uvijek liječi i zato sv. Luka promatrao Isusa kao liječnika, ali i kao spasitelja svijeta“, zaključio je biskup.

U drugom dijelu homilije biskup se osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus šalje ispred sebe sedamdesetdvojicu učenika (Lk 10, 1-9). Kao temeljne Isusove zapovijedi istaknuo je: „Molite Gospodara žetve“ i „Idite i propovijedajte kraljevstvo Božje“. Poručio je nazočnima kako se te zapovijedi danas odnose na svakog vjernika. „Isus svakoga od nas po sakramentu krštenja poziva da ga slijedimo. Biti kršćanin znači slijediti Isusa Krista i navješćivati njega i njegovo kraljevstvo ljubavi. Isus upozorava da je potrebno moliti za radnike. Radnici su navjestitelji kraljevstva Božjega. Moliti za radnike znači moliti i za članove svojih obitelji da imaju snagu vjere. Nije dovoljno samo govoriti o vjeri, nego još više živjeti po njoj“, kazao je biskup. Potom se osvrnuo na drugu Isusovu zapovijed kojom šaljem učenike da idu u svijet i naviještaju mir te vjernicima uputio isti poziv: „Budite navjestitelji i nositelji mira i kraljevstva Božjega. Ako promotrimo današnji svijet i čovječanstvo, vidjet ćemo koliko je potreban mir. Ali ne trebamo ići daleko, ako pogledamo u naše obitelji vidjet ćemo koliko je potrebno mira. Pozvani smo biti nositelj mira u svojim obiteljima, na radnom mjestu i u sredini u kojoj živimo“, ustvrdivši kako nije jednostavno biti mirotvorac jer mir uvijek ne ovisi o nama. Naglasio je kako je potrebno donositi kraljevstvo Božje ljubavi najprije onima s kojima živimo, a tek potom ćemo biti sposobni donijeti drugima.

U posljednjem dijelu homilije biskup se osvrnuo na iskustvo Pavlove samoće u kojoj mu je Luka posvjedočio blizinu. „Lukino iskustvo blizine i prijateljstva itekako je važno za naše vrijeme i mentalitet. Pomagati drugima da ne budu sami i da se ne osjećaju sami. Danas je potrebno starcima, bolesnicima i napuštenim osobama posvjedočiti blizinu. U našim kriznim situacijama svakome je važno da je netko uz nas, da s nama želi podijeliti našu stvarnost, križ, patnju i nemoć. Samoća nas razara. U samoći otkrivamo nemoć, doživljavamo napuštenost, odbačenost, prezir i suvišnost. Koliko je potrebno da pobjeđujemo samoću koja uništava ljudske živote i obitelji. To je ono što evanđelje od nas zahtjeva da budemo nositelji kraljevstva Božjega, kraljevstva ljubavi i mira. Lukino svjedočanstvo je svjedočanstvo blizine, ne samo po riječima Evanđelja i Djela apostolskih, nego po djelima“, ustvrdio je biskup te pozvao nazočne da nasljeduju njegov primjer.

Na kraju misnog slavlja biskup je zahvalio pjevačkom zboru i svim sudionicima. Čestitao je svim župljanima i građanima svetkovinu njihova zaštitnika, a napose onima koji slave imendan te ih je preporučio zagovoru sv. Luke. Podsjetio ih je kako se grob s njegovim posmrtnim ostacima nalazi u crkvi sv. Justine u Padovi te ih potaknuo da ga posjete kad budu hodočastili u Padovu, ukoliko budu u mogućnosti. „Neka on bude onaj koji će nas usmjeravati na dvostruku ljubav. Prije svega na ljubav prema Bogu koju je sam prihvatio svojom vjerom, a potom na ljubav prema čovjeku koju je na poseban način iskazao prema sv. Pavlu. Neka njegova svjedočanska ljubav bude temelj naše vjere i naše ljubavi prema Bogu“, poručio je biskup. Podsjetio ih je i na poticaj pape Franje da mole za mir u ratom zahvaćenim područjima te im preporučio da osobito u mjesecu listopadu svoju marijansku pobožnost i molitvu krunice namijene za sve ratne žrtve.