Uz vladiku Stipića suslužili su župnik Kaniže o. Andrij Lučin, župnik Slavonskog Broda o. Aleksandar Hmilj, župnik Banje Luke (BiH) i biskupski vikar u BiH o. Miroslav Krnješin, vlč. Ivan Tolj, veliki broj grkokatoličkih i rimokatoličkih svećenika iz Hrvatske i BIH te đakon o. Livio Marijan. Liturgiju je pjevao Zbor Katedrale iz Križevaca pod ravnanjem Martina Pleše. Uz ređenikovu obitelj – suprugu Ivanu i četvero djece, i brojne vjernike, činu ređenja nazočili su i predstavnici grada Slavonskog Broda, Brodsko-posavske županije i brojnih drugih ustanova te u nošnje odjeveni članovi kulturno-umjetničkih društava. Prema bizantsko-katoličkom obredu, ređenika do ulaza u svetište dovodi arhiđakon, u svetištu ga preuzimaju svećenici koji ga vode tri puta oko oltara, pri čemu ređenik ljubi sva četiri ugla te biskupovu ruku, nadbedrenik i desno rame. O. Roberta je pred oltar doveo đakon Livio Marijan, a oko oltara su ga vodili vikar o. Miroslav Krnješin i vlč. Ivan Tolj s kojim je kao župnikom đakon Robert više godina pastoralno radio. Nakon posvetne molitve za vrijeme koje ređenik kleči s glavom naslonjenom na sveti prijestol (oltar) dok mu biskup na glavi drži omoforion (biskupsku štolu), sada već svećenika Roberta oblačilo se u svećeničko ruho (pojas, epitrahelion i felonion) pri čemu ga biskup, svećenici i narod pozdravljaju pjevajući aklamaciju: „Axios!“ (Dostojan!). Neojerej (novosvećenik) tada staje uz oltar i susluži liturgiju s biskupom i ostalim svećenstvom.

U homiliji na odlomak iz Lukina evanđelja o Isusovom izlječenju sina rimskoga časnika vladika Stipić je rekao: „Ovdje nam Krist jasno pokazuje kako je glavni uvjet Božjeg čuda u životu čovjeka vjera. Svaki put kada Isus nekoga ozdravi ili udijeli neki drugi milosni dar kaže: ‘Idi, vjera te tvoja spasila’. Vjera je ključna za život svakoga kršćanina, a osobito za svećenika Crkve Božje. Ređenika se tri puta vodi oko oltara, što predstavlja stanovito vjenčanje s oltarom. Novi ređenik klekne, a biskup na njega položi omofor koji je znak biskupske vlasti, polaže ga na njegovu glavu i govori molitvu: ‘Božanstvena blagodat koja ono što je nedovoljno ispunjava i ono što je nesavršeno usavršuje, pretvara slugu Božjega iz đakona u svećenika’. Braćo i sestre, iz ove molitve jasno vidimo da je Duh Sveti taj koji ljude posvećuje za različite službe u ovome svijetu, pa tako i službu prezbitera čiji je zadatak prije svega biti navjestitelj Božje riječi i poslužitelj svetih Tajna. Ključna je za svećeništvo vjera. Za svete Tajne također je ključna vjera. Za spasenje duše ključna je vjera. Stoga svi molimo od Boga dar vjere koji će mijenjati nas i naše živote“, rekao je vladika Stipić.

Obraćajući se ređeniku, vladika je rekao: „Dragi brate Roberte, ti si davnih godina završio studij teologije, dugo vremena si služio kao đakon Vrhbosanske nadbiskupije. Budući da ti je supruga porijeklom iz galicijanske, grkokatoličke obitelji prihvatio si obred svoje supruge te si se kao đakon prije nekoliko godina inkardinirao u Križevačku eparhiju. Svojom jednostavnošću i ljubavi prema Crkvi i Kristu pokazao si se dostojnim primanja svećeničkoga reda. Sve nas raduje što se na ovaj način pokazuje zajedništvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, od kuda si rodom, Galicijana i Slavonaca te zajedništvo Katoličke Crkve istočnog i zapadnog obreda na ovom prostoru. Na ovaj način pokazujemo kako smo svi jedno u Kristu, a istočna, to jest grkokatolička Crkva je veliko bogatstvo ovoj zemlji i narodu i Katoličkoj Crkvi u cijelom svijetu.“

Ređeniku je uputio riječi poticaja i ohrabrenja: „Dragi oče, svi ti želimo da živiš iskrenu kršćansku vjeru i da budeš svijetli primjer istinitog kršćanina u ovome svijetu. Pred tobom će biti mnogi izazovi, ali nikada ne posustaj jer znaj da je Krist s tobom i da smo mi s tobom, mi, tvoja nova obitelj, svećenici i vjernici Križevačke eparhije. S ljubavlju si prihvatio naš bizantsko-slavenski obred, čuvaj ga i njeguj u svom životu i pokazuj ga ostalima kao veliko blago Kristove Katoličke Crkve. Neka ti sveti Ivan Pavao II., koji je tvoj obiteljski zaštitnik, bude primjer služenja i apostolata… Sveti Ivan Zlatousti o svećeništvu kaže: ‘U redu Božjih djela postavljen je svećenik, što se tiče posvećenja, odmah iza Majke Božje, toga živoga Svetohraništa. A što se tiče upravljanja i čuvanja Presvetoga Sakramenta, svećenik je najbliži sv. Josipu, staratelju i zaštitniku Sina Božjega. Koja obveza za savršenost može biti veća od one, koja odgovara takvoj moći, takvoj službi, tako živom doticaju utjelovljenoga Logosa. Svećenici su pomagači Božji, na polju svijeta i u vinogradu Crkve. Oni su orači, sijači i žeteoci, jer njihova je služba da obrađuju zapuštenu zemlju naroda i iskorjenjuju krivovjerje’ – kaže sveti Ivan Zlatousti“.

Istaknuvši da je u tijeku velika Sinoda Crkve, vladika je rekao: „Sinoda je znak zajedništva i želje za promjenom u Crkvi kako bismo svi zajedno bili bliži Kristu i njegovom evanđelju. Sinoda dolazi od grčke riječi ‘sinhodion’ što označava zajednički hod. Crkva nas poziva da svi vjernici, svećenici, monasi, časne sestre, biskupi, svi zajedno rame uz rame koračamo naprijed prema Kristu i da budemo potpora jedni drugima.“

Na kraju liturgije prigodnim riječima obratili su se župnik Kaniže o. Andrij Lučin kao i o. Aleksandar Hmilj, koji su pastoralno surađivali i vodili o. Roberta posljednje dvije godine. Novoređenik o. Robert na kraju je zahvalio svima – supruzi Ivana i djeci, odgajateljima, profesorima, svećenicima, kardinalu Vinku Puljiću, svom nekadašnjem nadbiskupu te vjernom narodu. Po završetku službe neojerej Robert je podijelio svima svoj neojerejski blagoslov. Brojni su bili uzvanici na zajedničkom ručku gdje je nastavljeno bratsko druženje.