Sudionici stola bili su profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije i tajnik komisije Iustitia et Pax pri HBK prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, socijalni radnik i jedan od inicijatora mreže socijalnih trgovina Robert Kresić, voditeljica socijalne samoposluge u Đakovu s. Franciska Molnar i profesor socijalnog nauka Crkve i predsjednik udruge Prijatelji sv. Martina u Belom Manastiru dr. sc. Igor Jakobfi.

Prvi krug pitanja bio je usmjeren na trenutno stanje i situaciju. Sa profesorom Dugalićem raspravljalo se o mentalitetu današnjega društva u kontekstu udruživanja i humanitarnog volonterskog djelovanja gdje je profesor iznio rezultate istraživanja provedenog u Baranji upravo na ovu temu. Pokazalo se da će ljudi lakše dati od „svoga viška“ prvenstveno onima koje znaju i od kojih očekuju da će dobiti nešto za uzvrat. Također, ljudi će teško izdvojiti svoje vrijeme za drugoga i volontirati.

Gospodin Kresić predstavio je razvoj i trenutno stanje umrežavanja socijalnih samoposluga i na kakve sve probleme nailazi prilikom toga procesa. Kao jedan od problema, izdvojio je činjenicu da će ljudi na početku biti entuzijastični i podržavati novonastale inicijative, ali vremenom će taj entuzijazam splasnuti pa će tako ljudi manje donirati socijalnim samoposlugama.

S. Franciska ispričala je kako se razvila inicijativa časnih sestara za osnivanjem jedne humanitarne udruge kroz prizmu suutemeljiteljice družbe Milosrdnih sestara svetoga križa, bl. Marije Terezije Scherer. Istaknula je da uvijek postoje oni teži trenuci u ovoj djelatnosti, ali je puno više onoga lijepoga, posebno istaknuvši nesebičnost volontera uključenih u rad udruge. Profesor Jakobfi osvrnuo se na modele djelovanja katoličkih humanitarnih udruga te zaključio kako su oni često jednodimenzionalni i jednosmjerni što je potrebno nadići. Ukratko je objasnio temeljne pojmove socijalnog nauka Crkve kao što su načelo supsidijarnosti i solidarnosti, kao i općeg dobra.

Sljedeći je krug pitanja bio usmjeren prema budućnosti. Profesor Dugalić je naglasio važnost shvaćanja da katolički socijalni nauk nije isto što i Caritas i da se ne smije svesti na to, upravo kroz načelo supsidijarnosti i omogućavanju ljudima da sami mognu početi brinuti o sebi. U tome kontekstu, profesor Jakobfi nastavio je objašnjenjem da bi najprikladniji model djelovanja udruga civilnog društva, a u svjetlu socijalnog nauka Crkve, bio model socijalnog poduzetništva gdje bi korisnici istovremeno postali i djelatnici i tako pomagali sebi, a onda i drugima. Gospodin Kresić i s. Franciska izrazili su nadu da će socijalne samoposluge kao i njihovo umrežavanje u budućnosti nastaviti ići u pozitivnom smjeru i da će pomoći svima kojima pomoć bude potrebna.

Nakon službenog dijela programa uslijedila je rasprava u kojoj je sudjelovala i publika gdje su se dodatno produbile već rečene teme, kao i podijelila neka osobna iskustva.