Mons. Subotičanec u homiliji je tumačio ulomak Evanđelja u kojemu Isus na izlasku iz Jerihona susreće slijepog prosjaka Bartimeja.

„Taj slijepi čovjek ne može raditi nikakav posao u ono vrijeme, nego je prisiljen sjediti kraj puta, prositi i živjeti od tuđe sućuti. On je osuđen od svoje okoline jer se u to vrijeme vjerovalo da je sljepoća kazna zbog grijeha njegovih predaka. Okolina smatra da je takav jer je to zaslužio i uglavnom ga zaobilaze. On je smetnja društvu. No, taj čovjek ima ime, zna se tko je i odakle je. To je Bartimej, sin Timejev iz Jerihona. Unatoč hendikepu on ima svoje dostojanstvo i zaslužuje pažnju“, naglasio je mons. Subotičanec.

„To silno mnoštvo koje prolazi uz Bartimeja ne primjećuje ga, a možda su i zapinjali o njegove noge. Slijepac je čuo od drugih što se događa, da prolazi Isus kroz njegov grad. Tu se događa trenutak koji pokazuje što može učiniti snaga vjere. On je siguran da mu Isus može pomoći i darovati vid. Zato uporno viče, iako ga oni oko njega stišavaju: ‘Što se dereš! Ima on važnijeg posla nego da se bavi tobom. Tko si ti da bi uopće smio izgovoriti njegovo ime?!’ On viče i ne odustaje: ‘Sine Davidov, smiluj mi se!’ Na zaprepaštenje svih Isus se zaustavlja. Bezglava masa koja je do sada slijepca ušutkivala odjednom ga ohrabruje: ‘Zove te! Požuri!’“, rekao je mons. Subotičanec ističući preobrazbu koju je na tom mnoštvu učinila snaga vjere jednog slijepca.

„Slijepac trči u zagrljaj Isusu i već je tada njegova sljepoća postala prošlost. Isus ga pita ono o čemu sanja svaki od nas, ono što su htjeli mnogi u tom mnoštvu čuti: ‘Što hoćeš da ti učinim? Koja je tvoja želja?’ Slijepac daje logičan odgovor: ‘Učitelju, da progledam!’“, dodao je.

Mons. Subotičanec postavio je vjernicima pitanje misle li da bi svatko iz onoga mnoštva, svatko od nas rekao: ‘Daj mi Gospodine da progledam!’ i ponudio je odgovor: „Siguran sam da ne bi. Većina bi rekla: ‘Daj mi da vidim!’ No, malo je onih koji žele progledati. Bartimej je htio upravo to – progledati. Isus mu je rekao istinu koju može izreći samo Bog: ‘Tvoja te vjera spasila! Vjerom si pronašao ono što ti je trebalo i što si žarko želio!’“

Evanđelje zaključuje ovu zgodu svjedočanstvom kako je Bartimej, nakon što je progledao, pošao za Isusom a mons. Subotičanec je zaključio: „Čovjek koji je progledao može li imati drugi životni cilj osim nasljedovati Isusa. I danas ima onih koji su progledali, kojima je snaga vjere u Božje milosrđe iz temelja promijenila živote. Postali su novi ljudi. Zbacili su sa sebe staro odijelo, stari ogrtač i odjenuli se u Božju ljubav. To razlikuje ove ljude od onih koji žele samo vidjeti.“

Na kraju propovijedi mons. Subotičanec je dao zadatak sebi i vjernicima: „Pokušajmo u tjednu koji je pred nama razmišljati kamo bismo mi sebe svrstali i kome bismo se prispodobili? Tko sam i kakav sam ja zapravo čovjek? Pripadam li ovome mnoštvu koje viče, a zapravo ni ne zna kamo ide. Jesam li od onih koji stalno pričaju o važnosti vjere i tobože su zagledani u Isusa, dok u isto vrijeme nogama zapinju za siromašne ne videći njihov jad i bijedu. Ili možda i ja ušutkavam nekoga i ne dam mu da smeta meni i Isusu, umjesto da sam od onih koji posreduju i pomažu ljudima da dođu do Boga. Jesam li i ja slijep kod zdravih očiju i tražim li samo da vidim ili doista želim progledati. Imam li snage poput slijepog Bartimeja zavapiti Bogu za pomoć ili smatram da sam ja zapravo dobar i da znam kako mogu sam sebi biti dostatan bez Božje pomoći. Možda samo želim da me nitko ne dira i ne uznemiruje i želim ostati u svojoj tami. I na kraju, što ja to mogu zamoliti Isusa svim srcem, jer on svakodnevno zastaje pored mene i u svojoj me Božanskoj ljubavi pita: ‘Što želiš da ti učinim?’ Želim li i trebam li ja uopće nešto od Isusa? Ne zaboravimo na kraju ono najvažnije što možemo ponijeti iz današnje evanđeoske zgode – samo onaj koji je spreman moliti za darove, koji je spreman od Boga primiti darove može biti blagoslovljen i uživati u plodovima Božje ljubavi. Srce koje je otvoreno Bogu, koje prihvaća i koje se ispunja njegovim milosrđem ono baštini višestruki blagoslov i puninu radosti.“

Na kraju euharistijskog slavlja mons. Subotičanec je čestitao roditeljima na otvorenosti životu, prenio pozdrave nadbiskupa Dražena Kutleše i darovao im prigodni poklon te blagoslovio sve nazočne vjernike, a posebno roditelje novokrštenika jer, kako je rekao: „Vaših osmero djece jesu taj Božji blagoslov koji ste otvorena srca primili u svoj život. Zaslužujete priznanje i poštovanje, zbog hrabrosti i one odlučnosti koje je imao Bartimej. Neka vas i nadalje Gospodin blagoslivlja svakim blagoslovom, a vi mu uvijek budite zahvalni i vjerni, darujući drugima svjedočanstvo o ljepoti života i suradnje s Božjom voljom.“

Na misi je koncelebrirao župnik Župe Navještenja BDM Norbert Ivan Koprivec uz asistenciju brojnih ministranata.

Roditelji uz Jozu imaju još Antu (2011.), Jakova (2013.), Anu (2015.), Divu (2017.), Ivana (2019.), Lucu i Kaju (2022).

Na misnom slavlju pjevao je župni zbor mladih „Navještenje“.