Voditelj duhovnih vježbi bio je vlč. prof. dr. sc. Ivica Raguž, profesor na Katedri fundametalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i rektor Samostanske crkve Presvetog Srca Isusova u Đakovu, Milosrdnih sestara svetoga križa.

Duhovne vježbe započele su u petak, 25. listopada, zazivom Duha Svetoga, a održale su se u ozračju potpune šutnje, kako nutarnje, tako i one vanjske. Profesor Raguž je razmatranja, kojih je ukupno bilo sedam u četiri dana, podijelio u tri cjeline. Prvoga je dana tema bila Šutnja ili bene dicere. Voditelj je bogoslovima protumačio samu i svrhu duhovnih vježbi slikom kadionice, naglasivši kako je pojačana molitva zamah duše koja se onda kao kad uzdiže pred lice Božje i šireći kad sve pobožanstvenjuje. Duhovne vježbe, pojasnio je, trebaju biti monolog u kojemu se vježbenik – monologičar, usredotočuje cijelim svojim bićem na Utjelovljenu Riječ.

Dr. Raguž je također kazao kako je šutnja preduvjet i temelj za dobro govoriti, napravivši jasnu distinkciju između bona ditio, kao svjetovne težnje i bene dicere kao duhovne težnje lijepomu i dobromu govoru koji proizlazi iz ponizne šutnje.

Drugoga dana duhovnih vježbi, 26. listopada, tema dvaju dnevnih razmatranja bila je Bene cogitare ili imati dobre i lijepe misli. Dr. Raguž temu je razmatrao kroz prizmu svetoga Dimitrija đakona i mučenika, zaštitnika Srijemske biskupije, započevši citatom iz jedne Dimitrijeve biografije: Mir bio s tobom, atleto Kristov, budi snažan i hrabar! Taj je citat više puta ponavljao sokoleći bogoslove i potičući ih na dimitrijevsku ustrajnost, koji je u ljubavi prema Kristu – išao do kraja. Ustvrdio je kako nam misli trebaju biti čestite, pobožne i ponizne, usmjerene na Krista, a to se postiže žarkom molitvom poput one Samuelove majke Ane (usp. 1 Sam 1), preispitivanjem svojih misli, čitanjem duhovnoga štiva i adoracijom koja djeluje kao liberatio mentis – oslobođenje duha od svijeta pa i nas samih.

Iskrena molitva i vapaj upravo dolaze u istinskoj patnji, a, patnju i trpljenje treba shvatiti kao blagoslov i milost – biti, pavlovski rečeno zajedničar Kristovih patnja. U patnji, zaključio je voditelj, Boga istinski ljubimo i ulazimo u puninu mudrosti (grč. άνω Φιλοσοφία). Također, dr. Raguž, dobre je misli povezao sa slikom križa Kristova, naglašavajući kako Krist žudi spasiti čovjeka te zaključivši kako nam je nastojati nasljedovati križ desnoga razbojnika, koji odiše duhom poniznosti, pokore, vjere, nade i ljubavi.

Treći i četvrti dan protekli su u znaku razmatranja treće velike tematske cjeline Bene agere – blagost protiv srdžbe. Ovdje je profesor govorio o konkretnosti kršćanskoga života, uz temeljni naglasak kako kršćanin mora biti blaga osoba koja ne daje mjesta srdžbi, uvijek se srdi na zlo (sotonu) i na vlastite grijehe, ali nikada na konkretnog bližnjeg. Blaga je osoba ona koja sama sebe uvijek prekorava, koja ljubi bližnjega, a blagost je i izričaj pobožnosti. Kršćanin mora biti blag čak i s onima koji ga progone, nasljedujući tako Krista koji je, čak i na križu, bio blag prema onima koji su ga razapeli.

Dr. Raguž je ustvrdio kako blagosti nema bez posta, i u kontekstu bene facere, posvetio jedno razmatranje postu čiji je cilj da čovjeka izvukavši iz svijeta, suobliči ga s Kristom. Bogoslovima je zatim iznio neke misli svetoga Franje i svetoga Bazilija o postu, zaključivši kako je post nužan, ali i naglasio kako on mora voditi do poniznosti, a nipošto oholosti te da se postiti može na više načina. Posljednje je razmatranje, također u okviru bene facere, bilo posvećeno upravo poniznosti. Profesor je naveo kako bi bogoslov, pa i svaki kršćanin, trebao živjeti po trima načelima – ordinabiliter (dovoditi u red čitavo biće kreposnim životom), sociabiliter (ljubiti zajedništvo) i humiliter (živjeti prvu plemenitost – poniznost). Ponajviše se poniznost treba ogledati u poslušnosti, smatranju sebe posljednjim i stavljati se po strani zbog ljubavi prema bližnjemu, promatranju Boga, kako bi po poniznu življenju kršćana – Kristova ljubav prevagnula u svijetu.

Popodnevno razmatranje u ponedjeljak, 28. listopada, ujedno i posljednje za ovih duhovnih vježbi, profesor Raguž održao je govoreći o savjetima svetoga Franje Ksaverskoga za dobro apostolsko djelovanje, promišljajući kako pastir mora biti poslušan, ljubazan i miroljubiv te u svemu umirati sebi, sve svoje položiti u Božje ruke i tako služiti bližnjemu.

Bogoslovi su tijekom duhovnih vježbi, uz profesorova razmatranja i vrijeme osobne kontemplacije, svakodnevno molili časove brevijara, sudjelovali na euharistijskom slavlju te imali priliku za sakrament pomirenja, a uvečer su se u tihoj adoraciji klanjali Presvetom Oltarskom Sakramentu. Za obrocima, lektori su čitali izabrane svetopisamske tekstove. U noći sa subote na nedjelju, bogoslovi su u noćnim satima ustavši na molitvu, svečano proslavili Gospodina otpjevanom Službom čitanja, tridesete nedjelje kroz crkvenu godinu.

Duhovne vježbe završile su svečanim misnim slavljem s molitvom Večernje, koju je predvodio dr. Raguž, u ponedjeljak 28. listopada na liturgijski spomendan svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja.

Matej Mlinarić