Središnju euharistiju koja je počela procesijom šibenskim ulicama predslavio je srijemski biskup Fabijan Svalina u zajedništvu sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem. Suslavili su i rektor svetišta i gvardijana Samostana sv. Frane o. Josip Ivanović, OFM Conv. te 20 svećenika.

Mons. Svalina u homiliji je podsjetio na riječi sv. Pavla VI. da „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje… ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedoci“. U svoje vrijeme, Nikola Tavelić je posvjedočio za Gospodina koji je „prepoznao i nagradio vječnom proslavom u nebu“ njegovu „vjernost i ustrajnost, požrtvovnost i odricanje“.

„Umro je svemu svojem, da bi mogao živjeti za Krista. Ako se želi u potpunosti živjeti za Krista, onda se mora biti spreman pružiti svjedočanstvo takvog života za Krista i vlastitim životom“, nastavio je biskup. Onaj tko Krista u srcu nosi, „ne može o Njemu ne govoriti i Njega ne naviještati.“

Svjedočiti se može na razne načine, a neke od njih propovjednik je rastumačio vjernicima. Posvijestio je da „biti svjedok nekad jednostavno znači prihvatiti život prisutnosti, tj. oblik svjedočenja slično Isusovu životu u Nazaretu tijekom 30 godina – vremenu šutnje, poniženja“. Te Isusove godine nazivaju se skrovitim životom, no kako je rekao biskup Svalina, možda bi bolje bilo reći da je to vrijeme podijeljeno s drugima u svakodnevici.

„Biti svjedok znači služiti, i to služiti u poniženju“, kazao je nadalje predočivši sliku Isusova pranja nogu apostolima. Potrebno je „kleknuti pred drugim da taj može rasti u spoznanju i ljubavi Očevoj. Služiti braći u potrebi a ne očekivati korist jest temeljni oblik svjedočenja“, naglasio je predslavitelj. „To znači solidarno dijeliti ljudske odgovornosti sa svim ljudima“ bez traženja protuusluge.

Treći način svjedočenja je naviještanje riječju. „U riječi jednoga kršćanina odzvanja Božja riječ i nastavlja se snaga Utjelovljene Riječi, Krista“, poručio je srijemski biskup. Pritom je ustvrdio da navještaj mora biti cjelovit, cijelo Evanđelje. „Na izazov radikalnog društva, Crkva želi odgovoriti radikalnom vjernošću cijelom evanđelju. Uostalom, samo tako i može biti.“

Razlog tomu je što „Crkva nema nikakve vlasti nad evanđeljem koje joj je povjereno, ona je njemu stalno na službi i potpuno u religioznom posluhu“, pojasnio je. Upozorio je da je Evanđelje „dar što ga treba čuvati i ostvarivati, a ne javno ili tajno prevrtati ili izvrtati, tj. dodavati ili oduzimati“.

„Biti svjedok u današnje vrijeme nije lako“, rekao je nadalje, jer današnji čovjek zbog silnog napretka tehnike i znanosti više ne traži oslonac na božanskoj poruci ili pozivu, nego na vlastitim silama. No, unatoč tomu, jedino vjera može biti odlučni i objašnjavajući odgovor na životne drame, i kao nadzemaljska snaga u nadi nadići granice vremena i prostora.

„Pozvani smo svjedočiti živoga Gospodina vjere koji, uvijek poštivajući slobodu koju je stvorio, želi ući u život svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet, jer ga ne želi ostaviti sama, samovolji slijepe sudbine, okrutne i podrugljive“, ohrabrio je predsjedatelj. Bog je došao među nas da nas spasi, da nas otme od igre provizornoga i, poslije iskušenja zemaljskog života, uvede u zajedništvo svog božanskog života. On želi biti sudrug svom preljubljenom biću što ga je stvorio na svoju sliku i priliku, drag i nenametljiv vodič, spreman da zajedno s njim trpi slabosti, padove i gubitke. Sklon hrabriti, tješiti i podizati.

Stoga vjernici moraju svjedočiti da čovjeka koji se bori sa strahovima i sumnjama „izvučemo iz učmalosti kako bi hrabro koračao putem prema svome Stvoritelju i Otkupitelju“.

„Zato, molimo sv. Nikolu Tavelića da nam pomogne da postanemo kršćani koji se ne boje svjedočiti svoju vjeru ponizno, pred drugima, svjedočeći im o ljepoti iskustva spasenja, koje nam je darovano u Isusu Kristu“, zaključio je biskup Svalina.

Okupljeno mnoštvo štovatelja prvoga hrvatskog sveca se nakon slavlja zadržalo u osobnoj molitvi pred njegovim slikama, među kojima i onom koja je izrađena za kanonizaciju sv. Nikole i drugova u Rimu, a od ove godine nalazi se u svetištu u Šibeniku.

Na blagdan sv. Nikole Tavelića slalvjene su još dvije mise. Jutarnju je predslavio domaći fratar o. Augustin Kordić, OFM Conv., a prijepodnevnu ministar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije o. Jozo Grbeš.

U homiliji, o. Grbeš je protumačio Isusov paradoks iz poziva na nasljedovanje: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti (Mt 16, 24 – 25).

Davanje života je paradoks. To je gubitak da bismo pobijedili. To je davanje kako bismo primili. To je rizik koji daje sigurnost. To je vjera koja uništava sumnju. Božja logika je suprotna ljudskoj logici, poručio je među ostalim fra Jozo.

Moje bogatstvo se ne sastoji od onoga što samo čuvam, nego od onoga što sam dao. Povijest pamti darovatelje, a ne uzimatelje, istaknuo je. Takav je bio i sv. Nikola koji je dao sve.

On je znao veliku, a običnu mudrost: dati svoj život za ono što traje, ostaje… To je kraljevstvo nebesko, kazao je provincijal Grbeš. Vjernicima je posvijestio da se smisao ne možemo pronaći u prolaznim stvarima, koje su isprazne, nego samo u stvarnostima koje traju, koje ostaju, koje žive.

Za proslavu blagdana sv. Nikole u Hrvatskom nacionalnom svetištu štovatelji su se pripremali velikom devetnicom tijekom devet petaka počevši 13. rujna te bližom trodnevnom pripravom. Posljednjeg dana trodnevnice, u srijedu 13. studenoga, održan je molitveni program Spomen preminuća sv. Nikole i drugova.

FOTO Tavelićevo u Šibeniku

Homilija biskupa Svaline na Tavelićevo u Šibeniku