Svečano misno slavlje u zajedništvu s oko 150 vjernika predvodio je župnik susjedne Župe Krista Kralja na Ceru vlč. Jozo Batinić. Uz domaćeg župnika i gvardijana fra Antu Tomasa suslavili su župnik Župe Srca Marijina u Foči fra Franjo Dalibor Stjepanović, vojni kapelan Mato Vincetić i derventski dekan fra Ivan Marić, koji je i predvodio liturgijsko pjevanje.

U prigodnoj homiliji vlč. Batinić je nazočne podsjetio na ne tako davnu prošlost u kojoj su njihovi preci živjeli čestito, a mnogi u ratovima u tom dijelu Bosanske Posavine za slobodu dali i svoje živote. „Njihovu žrtvu moramo cijeniti i ne smijemo ih zaboraviti“, naglasio je vlč. Batinić. Govoreći o sv. Nikoli Taveliću, pojasnio je kako je on, kao i svi drugi sveci, uzor kršćanima kako trebaju živjeti, kako ih nasljedovati u svakodnevnim malim stvarima.

„Bog će lako naći ljude po kojima će činiti velika djela, ali teže mu je naći ljude koji su spremni činiti svakodnevne sitne obaveze. Mi smo kršćani pozvani u pravednosti izvršavati svoje dužnosti kako bi bili spašeni“, poručio je na kraju propovjednik.

Gvardijan fra Anto zahvalio je na kraju mise svojim župljanima, a posebno onima koji su za tu prigodu odjenuli narodnu nošnju, naglasivši kako tako pokazuju da vole i čuvaju tradiciju svoga kraja. Zahvalio je svima koji su pomogli u pripremi slavlja, osobito nazočnim predstavnicima društvenih i političkih vlasti koji su doprinijeli izgradnji društvenog doma sagrađenog pokraj crkve, Davoru Čordašu te župljanima Marijanu Kljajiću, Ivanu i Jozi Ćorluka, Željku Arambašiću i Zvonku Rašiću.

Druženje su nastavili uz zajednički ručak koji su domaćini pripremili za sve nazočne, prvi put u novom Društvenom domu sv. Nikole Tavelića. Tu im je pozdravnu riječ uz zahvalu donatorima uputio župljanin Ivan Ćorluka.

Trodnevnicu uoči svetkovine su predvodili svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, povratnik u Bijelo Brodu i vlč. Batinić.

Svjestan što su sve prošli vjernici Hrvati toga kraja, mons. Zeba u trodnevnici je govorio o dimenzijama kršćanskog života u Bosanskoj Posavini. Tako je povratnicima zahvalio na hrabrosti i odvažnosti služenja Bogu u toj sredini natopljenoj krvlju, mučeništvom i velikom nevoljom. Podsjetio ih je da se krivnja, koja ima svoje posljedice, ne odnosi na njih, jer su svojim životom pokazali da su spremni na žrtvu. Potaknuo ih je da ne zaborave zahvaljivati Bogu što imaju taj dar da žive u toj sredini kao povratnici te im rekao da nikada ne zaborave moliti.