Suslavili su generalni vikar mons. Tomislav Subotičanec, rektor katedrale mons. Zlatko Koren, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, rektor Bogoslovije preč. Vlado Razum, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera preč. Ivica Budinšćak, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić te nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je sve okupljene rekavši kako „svatko ima svoj Betlehem. Kao što su Marija i Josip došli u Betlehem, tako i mi imamo različite Betleheme gdje se trebamo poniziti i postati ponizni ljudi da bismo shvatili koliko smo ograničeni, a koliko je Bog velik.“

„Ova sveta noć, u kojoj slavimo rođenje Bogočovjeka Isusa Krista, neka ispuni vaša srca radošću i mirom. Unatoč kušnjama i tugama koje nas pritišću, poput nedavnog tragičnog događaja u Osnovnoj školi u Prečkom, otajstvo Kristova rođenja donosi nam utjehu povezujući zemlju s nebom i dopuštajući nam da u svojoj nemoći osjetimo Božju snagu. Isusovo rođenje otvara nam perspektivu nade iz koje smo kao vjernici pozvani gledati svoje živote, ovaj svijet i sve što se u njemu događa“, kazao je na početku homilije zagrebački nadbiskup.

Dodao je kako „bez obzira na poteškoće i žalosti koje doživljavamo – kojih nije bila pošteđena ni Sveta Obitelj – u Isusu Kristu nalazimo svoju nadu, svoju utjehu i svoju vječnu radost.“

Nadbiskup Kutleša poručio je kako nas Božja riječ podsjeća „da je Božić ispunjenje nade koju je izraelski narod stoljećima čuvao – nade u dolazak Mesije. Nadalje, Božja riječ potiče nas da budemo poput svetog Josipa – otvorena srca i uma za neočekivane načine na koje Bog djeluje u našim životima. I na koncu, uči nas kako postati hodočasnici nade u ovom vremenu svjedočeći Kristovu prisutnost u svijetu.“

„Dragi vjernici, radujmo se Božiću! Bog je postao čovjekom da bi nam vratio naše kraljevsko dostojanstvo. Iako ni nakon Kristova dolaska ljudska povijest nije lišena grijeha, boli i patnje, Božić nam poručuje da je Bog s nama, naš suputnik. Naša povijest nije puki niz prolaznih dana, već sveta povijest u kojoj Bog i danas ostvaruje svoja obećanja”, naglasio je nadbiskup.

Govoreći o svetom Josipu Nadbiskup je istaknuo kako „Bog i danas traži ljude koje može upotrijebiti za ispunjenje svoje volje u svijetu. Od nas možda neće tražiti ono što je tražio od Marije i Josipa, ali traži osobe koje će ga slijediti i kad njihovi planovi i snovi budu poremećeni. Traži pažljive duše koje znaju spojiti pravednost i milosrđe te nježnost i odlučnost u prihvaćanju i ostvarenju Božjeg djela.“

„Božić je svetkovina nade koja nas poziva da s povjerenjem gledamo u budućnost. Bilo da razmišljamo o svojoj osobnoj sudbini ili o sudbini svijeta, Kristov dolazak među nas znači da nismo prepušteni sami sebi ili slijepoj sudbini. Povijest spasenja nastavlja se i po nama”“ kazao je nadbiskup Kutleša i nastavio: „Naš hrvatski hod s Gospodinom započeo je prije gotovo četrnaest stoljeća. Taj se hod može nastaviti samo ako budemo muškarci i žene jake vjere, poniznosti i truda oko svetosti. To traži ljude koji Radosnu vijest naviještaju svojim životom, ljude koji su nježni i osjetljivi na Božji glas, kadri prepoznati i osigurati mjesto za Isusa u svome vremenu.“

„Otvorimo svoja srca i svoje domove za Isusa. Ako u nama postoji i malo dobre volje, Bog će doći s velikim darovima. Postoji li veći gubitak od toga da propustimo priliku postati Božja djeca i primiti utjehu njegove blizine? Najtužniji redak u Svetom pismu glasi: ‘Za njih nije bilo mjesta u svratištu’ (Lk 2, 7). Još bi tužnije bilo da Isusu danas, kada znamo koliko nas ljubi i koliko malo od nas traži, zatvorimo vrata svojih srdaca“, poručio je propovjednik..

Nadbiskup je homiliju zaključio pozivom vjernicima da Isusa „primimo kao prijatelja i suputnika, a svoju nadu utemeljimo na njemu. Neka utjeha Božje nježnosti i blizine ispuni vaše domove, a njegova spasiteljska snaga iscijeli srca ranjena prekinutim snovima i otetim osmijesima na licima djece. Budimo dom jedni drugima molitvom, podrškom, dobrim mislima i željama, stiskom ruke i osmijehom. Tako ćemo najbolje ugostiti Novorođenoga.“

Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka i uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića.