Koncelebrirali su pomoćni biskup Ivan Ćurić, katedralni župnik Ivan Lenić i Danko Bizjak, misionar, svećenik Sisačke biskupije. Pjevanje je predvodio Katedralni zbor na čelu s mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.

Nadbiskup Hranić je u homiliji tumačio evanđeoske likove Marije i Marte rekavši kako „u Mariji i Marti susrećemo dva temeljna životna stava: rad i molitvu, akciju i kontemplaciju, politiku i mistiku, biti i imati, skromnost života ili visoki standard, odgovornost za druge ili robovanje vlastitoj komotnosti.“

„Ti stavovi nisu međusobno suprotstavljeni, nego su sestrinski stavovi koja moraju ići zajedno. Živeći u svijetu gdje se vrednuje samo djelovanje, učinkovitost, uspjeh, standard, sloboda i neovisnost o drugima Isus nudi alternativu, a to su smisao vlastitoga truda i nastojanja, mirna i opuštena vjera, odgovornost za sebe i za druge te pouzdanje u Božju pomoć i suradnju. Takva vjera ne podrazumijeva pasivnost i nebrigu, nego se odupire panici, stresu, jurnjavi, radu koji zaboravlja odgovor na pitanje “zašto”. Tek kad izaberemo slušanje Božje riječi i molitvu, možemo ispravno djelovati te uz sve ono što je “hitno” nećemo zaboraviti na ono što je “bitno”. Tek kad izaberemo ljubav, pomirit ćemo potrebu za mirom i slobodom s radom i odgovornošću te služenjem drugima. Ljudski život nije i ne smije postati bezglava trka. Zahtijeva cilj pred očima i traži svrhu koji mu pružaju snagu, radost u srcu, uporište i čvrsti oslonac.“

Potom se nadbiskup obratio roditeljima koji su donijeli peto dijete na krštenje. „Draga Jasna i Domagoje, dragi roditelji petoga djeteta u Vašem braku i obitelji, čestitamo vam i Bogu zahvaljujemo na vama jer znadete ići srednjim putem i jer ste naučili pomirivati ljubav prema djeci i životu s visokim životnim standardom, komotnost sa služenjem, rad s molitvom, slobodu s odgovornošću i standard s obiteljskim zajedništvom.“

Kritički se osvrnuo na roditelje koji želeći osigurati svojoj djeci visoki standard te svoju djecu lišavaju braće i sestara daleko većeg blaga od osigurane materijalne budućnosti. Ukazao je i na sve prisutniji previše popustljiv odgoj, gdje se djeci sve dopušta, gdje se ispunjavaju sve želje djece, odgoj koji pred djecu i mlade ne postavlja zahtjeve i odgovornost te tako stvaraju slabe osobnosti. Pozvao je na razmišljanje o blagodati više djece u obitelji i odgovornosti pred Bogom i otvorenosti daru života jer je to najvrijednije što čovjek može ostaviti za budućnost te je u tom smislu spomenuo nebeskog zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije sv. Iliju koji i danas svjedoči kako se voli svoj narod kao što je on u svoje vrijeme i u svojim okolnostima itekako ljubio i revnovao za dobrobit svojega naroda.

Nadbiskup je iskazao podršku obitelji Pavičić i njihovim kumovima koji imaju šestero djece te ih potaknuo da ne zanemaruju svoju bračnu ljubav i kvalitetu bračnoga zajedništva o kojima ovisi i kvaliteta života njihove djece, a djedove i bake, rodbinu i prijatelje pozvao da im u tome pomognu. Homiliju je nadbiskup zaključio pozivom svima da kada vide trudnu ženu znaju reći: „O blagoslovljena bila!“

Uslijedila je liturgija sakramenta krštenja u kojoj su roditelji i kumovi te čitava okupljena zajednica izrekli ispovijest vjere u kojoj je nadbiskup krstio Bartola, peto dijete obitelji Pavičić.

Prije misnoga slavlja nadbiskup se susreo s obitelji Pavičić i njihovom djecom, dvije kćeri i trojicom sinova, te su uz srdačan razgovor razmijenili darove.