Samostanska špilja, vjerno preslikana lurdskoj, podignuta je 5. kolovoza 1911. kao znak zahvalnosti Mariji za ozdravljenje službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice Družbe, koja se Gospi Lurdskoj utjecala u svim svojim potrebama. Otada sestre svake godine toga datuma misom, procesijom i molitvom iskazuju zahvalnost Gospi i Bogu. Prije mise vjernici su zajedno molili krunicu za Domovinu, branitelje i bolesnike.

U homiliji je o. Bobaš istaknuo trostruki razlog za zahvalnost – Majci, domovini i Bogu – te okupljene potaknuo da stalno drže pogled vjere usmjeren prema Isusu, nadahnuvši se evanđeoskim prizorom u kojem Petar hoda po vodi dok vjeruje, a tone kad počne sumnjati:

“Dok gledamo u Isusa, hodamo; kada pak gledamo vjetar oko sebe, strahote koje nas napadaju i crne statistike, tonemo. Vjera ne znači odsustvo strahova, nego spoznaju kamo i komu pogledati kad strahovi dođu”.

Primjer takve vjere, dodao je, jest Marija Krucifiksa Kozulić, “žena molitve, tišine i djelotvorne ljubavi”, koju nisu pokolebale životne okolnosti:
“Poput Petra, i ona je hodala po vodi – možda drhteći, ali pogleda čvrsto usmjerenog prema Kristu i Mariji”.

Propovjednik je pritom povezao hod u vjeri s poviješću hrvatskoga naroda:
“Molimo da budemo narod koji ne zaboravlja gledati u Krista. Kriknimo iz dubine: Gospodine, spasi me od malovjernosti! Gledajući u Mariju Majku koja je vjerovala i kad nije razumjela, u Mariji Krucifiksi imamo primjer, a u Isusu cilj. Neka nas On ohrabri riječima: ‘Hrabro samo, ja sam, ne bojte se!”

Na kraju slavlja vrhovna predstojnica Družbe i postulatorica kauze za proglašenje blaženom Marije Krucifikse, s. Dobroslava Mlakić, zahvalila je ocu dominikancu i svećenicima koji su suslavili – dekanu Sanjinu Francetiću, sudskomu vikaru Emilu Svažiću, rektoru katedrale Ivanu Stošiću i Nikoli Uraviću – te podsjetila da kauza još traje, potaknuvši vjernike da šire glas o dobrim djelima službenice Božje.