Biskup Škvorčević boravio je 4. i 5. kolovoza u Srijemskoj biskupiji te je o blagdanu Snježne Gospe u zajedništvu s dijecezanskim biskupom Fabijanom Svalinom i njegovim prethodnikom Đurom Gašparovićem, sa svećenicima i đakonima predvodio hodočasnička slavlja u marijanskom svetištu na Tekijama u Petrovaradinu.

Navedenom prigodom biskup Antun se 4. kolovoza u susjednom Novom Sadu, u Vladičanskom dvoru, susreo s bačkim episkopom i članom Svetog Sinoda SPC, mitropolitom Irinejem Bulovićem. Mitropolit i biskup prisjetili su se različitih sastanaka predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve u Hrvatskoj minulih godina čiji su bili sudionici, osobito susreta delegacija na čelu s patrijarhom Pavlom i kardinalom Franjom Kuharićem u vrijeme rata devedesetih godina prošlog stoljeća.

Bio je to način na koji su svjedočili kako je i u najtežim zbivanjima od osobite važnosti međusobna izravna komunikacija u poštovanju. Dvojica sugovornika složila su se oko toga da trenutačna događanja u svijetu, osobito kod nas, imaju razmjere i težinu koji predstojnike dviju Crkava u Srbiji i Hrvatskoj upućuju na to da s evanđeoskih polazišta zajednički promišljaju o pitanjima koja su u njihovoj nadležnosti i odgovornosti.

Pojedini verbalni iskazi i suprotstavljanja u našem javnom prostoru, povezani s određenim događajima, nerijetko prelaze granice redovite komunikacije demokratskog društva i nose sa sobom opasnost poticanja na mržnju, čije posljedice još uvijek teško osjećaju, napose ratni stradalnici. Samodostatnost i isključivost kao polazište za međusobne odnose nisu evanđeoska opredjeljenja, te kultura komunikacije i susreta među crkvenim službenicima u poštovanju i nastojanju oko razumijevanja nema alternative.

Biskup Škvorćević istaknuo je kako kršćanin ne bi smio nikada zaboraviti da se Bog u Isusu Kristu i njegovu križu nije objavio kao Bog koji je protiv čovjeka, nego Bog „dokraja, do u smrt“ za čovjeka, što je Pavao sažeo u jednostavnu a toliko snažnu tvrdnju: „On sebe dade za nas“.

Zajedničko pak kršćansko Nicejsko-carigradsko vjerovanje, utemeljeno, među ostalim, i u Isusovoj riječi Nikodemu da Bog nije poslao Sina osuditi svijet, nego da se on po njemu spasi, ispovijeda kao članak vjere da je Isus Krist „radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa“. U skladu s navedenom objavom, kršćanin je pozvan promicati i izgrađivati međuljudske odnose „za čovjeka“, uvjeren da nijedna strategija koja je protiv čovjeka ne može biti uspješna jer nije Božja.

Biskup je još istaknuo kako je za njega takvo nastojanje bit ekumenizma i da ga to pokreće na zauzimanje za međusobnu kršćansku povezanost, razumijevanje i poštovanje te za iste međuljudske odnose u društvu u kojem živimo. Ustvrdio je kako vjeruje da iskren, navedeni međusobni evanđeoski pristup može pridonijeti tome da naša nacionalna i crkvena pripadnost ne bude isključiva i razlogom podjela, nego polazište za povezivanje i zajedničko zauzimanje za mir i suradnju.

Mitropolit i biskup razgovarali su i o nekim konkretnim novijim događajima u društvu te jedan drugome pomogli da ih bolje shvate. Na kraju je biskup Škvorčević zahvalio mitropolitu Irineju za ljubaznost kojom ga je primio i za promišljanja koja su podijelili u bratskom poštovanju i pažnji.