Sudjelovali su članovi Papinskog viteškog reda Svetoga Groba Jeruzalemskoga i Suverenog viteškog malteškog reda u Republici Hrvatskoj, kao i brojni vjernici, izvijestila je Požeška biskupija.

Na početku mise biskup je podsjetio nazočne da se ovim euharistijskim slavljem želi zahvaliti Bogu za lik, djelo, život, rad i vjeru grofa Teodora. Pozdravljajući svećenike, vitezove i dame te predstavnike gradskih vlasti, istaknuo je da je grof Pejačević svojim vjerničkim životom, radom i političkim djelovanjem dao velik doprinos ovome kraju, domovini Hrvatskoj, Crkvi i Božjem narodu.

U homiliji biskup Martinović naglasio je važnost povijesnog i duhovnog pamćenja: „Obilježavajući ovu 170. obljetnicu rođenja velikog bana Teodora Pejačevića, ulazimo i vraćamo se u prošlost, u povijest hrvatskog naroda i Crkve.“ Dodao je da se ovaj spomen odvija u kontekstu Jubilarne godine, obljetnice Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga kraljevstva, kao i obljetnice posvete požeške katedrale.

Osvrćući se na naviješteno evanđelje i primjer svetog Petra, biskup je rekao: „Petar, jednostavan, običan i grešan čovjek poput nas, postao je temelj Crkve. Sjetimo se njegove iskrenosti, jakosti i odlučnosti, ali i njegove slabosti, krhkosti i straha. Sve nam to govori da Isusove riječi i poziv vrijede i danas. Krist je uvijek isti. On ostaje naš putokaz i naša snaga koja nas jača da nastavimo njegovo djelo spasenja. Zato nam je poslao i dao Duha Svetoga da nas, poput sv. Petra, jača u našoj ljudskosti i slabosti.“

Posebno se obratio članovima viteških redova: „Biti njegov učenik uistinu je veliko i zahtjevno, jer biti vitez i dama Svetog Groba Jeruzalemskog znači slijediti Krista u njegovoj patnji, smrti na križu, umiranju, ukopu i uskrsnuću. U pitanju je ljubav prema Kristu koja izvire iz otajstva njegova križa. Jeruzalemski križevi na vašim plaštevima govore o Kristovim ranama i ljubavi na koju vas on poziva.“ Pozvao ih je da nastave svjedočiti tu ljubav prema Kristu, Crkvi i ljudima svojim djelovanjem u današnjem društvu: „Ljubav Kristovu treba posebno danas svjedočiti prema Svetoj zemlji, Palestini, prema Ukrajini, siromasima, napuštenima, djeci i mladima, starcima i bolesnima, svim ljudima.“

Kao uzor istaknuo je blaženog Alojzija Stepinca „koji je posvjedočio svoju vitešku, pastirsku, očinsku, bratsku i nesebičnu ljubav prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima“. Poželio je da sve okupljene prati zagovor nebeske Majke Marije, Majke nade, kako bi se Kristova ljubav širila po cijelome svijetu.

Na završetku slavlja biskup je zahvalio sudionicima: „Važna je politička i gospodarska uloga grofa Pejačevića, ali od svega u njegovu životu najvažnije je njegovo srce s kojim je posvjedočio ljubav prema Slavoniji i Hrvatskoj, Isusu i Crkvi, prema Svetom Grobu u Svetoj zemlji i siromasima.“ Pozvao je nazočne da vjerom i životom svjedoče velika djela Isusove ljubavi: „Neka vaša djela budu znak prepoznatljivosti vašeg nesebičnog nasljedovanja Isusa Krista“, zaključio je biskup te zazvao Božji blagoslov.

Nakon liturgijskog slavlja uslijedila je ceremonija polaganja vijenaca u obiteljskoj kripti Pejačevića, gdje je pokopan nekadašnji hrvatski ban. Sudionici su se prisjetili njegove političke uloge – od banskih dana između 1903. i 1907., do ministarske službe za Hrvatsku u ugarskoj vladi od 1913. do 1917. godine – ali i njegova viteškog angažmana. Grof Pejačević bio je član Malteškog reda i Reda Svetoga Groba Jeruzalemskog.

Na kraju mise predstavnici dvaju redova zahvalili su biskupu Ivi na predvođenju misnoga slavlja te istaknuli da je zajedničko obilježavanje usmjereno očuvanju uspomene na njihova istaknutog člana, podsjetivši kako je njihovo poslanje posebna molitvena i financijska briga za sveta mjesta i kršćane u Svetoj Zemlji te humanitarni rad u svijetu i Hrvatskoj.