Misno slavlje predvodio je fra Andrija Bilokapić. Istaknuvši da Crkva uvijek treba obnovu, čemu doprinosi djelovanje crkvenih zajednica, fra Andrija je naveo primjere kako je u Starom Zavjetu Nehemija bio pozvan obnoviti židovski hram, sv. Franjo je bio pozvan obnoviti Crkvu Božju, kao i sv. Mala Terezija.

Fra Andrija je upozorio da je „zapuštena kateheza o Crkvi te da rijetki doživljavaju Crkvu kao majčinu utrobu koja nas preporađa za Kraljevstvo Božje, kako su govorili crkveni oci“.

Isus nije napisao Evanđelja. „Jedino što je ostalo od Isusa Krista je zajednica vjernika, da trajno uprisutnjuje otajstvo Boga, da nas trajno preporađa. Cilj Crkve je naše pobogovljenje“, poručio je fra Andrija.

No, „Crkva je i narušena i zato nam trebaju male zajednice koje će biti svjesne svoje crkvenosti i naći mjesto gdje smo zaista veliki“, istaknuo je propovjednik u kontekstu pitanja iz navještenog Evanđelja, „Tko je najveći?“.

„Čovjek je jedincat, neponovljiv, Božji hram, djelo Božjih prstiju. To je najvažnije. Veličina pred Isusom je malenost, postati kao dijete, jer je i sâm rekao, „Ako ne postanete kao dijete, nećete u Kraljevstvo nebesko“, dodao je.

„Isus se poistovjećuje s djetetom. Kaže, ‘Tko primi malo dijete, mene prima’. Veličina djeteta je što ima povjerenja u roditelje, što je darežljivo, što se odmah pomiri, zna oprostiti, nije zlopamtilo. Nalazi sigurnost u svojim roditeljima. Tako kršćanin nalazi sigurnost u Bogu. Nismo veliki po sebi, nego zato što možemo ući u Božji život“, istaknuo je fra Andrija, potaknuvši vjernike da prihvate malenost, a to znači biti sluga.

„Isus je došao služiti. Gospa je službenica, sv. Franjo je službenik. Najveći je onaj koji je sluga. Roditelji služe djeci. I kad brane i kad zapovijedaju djeci, uvijek su im prijatelji i sluge“, rekao je fra Andrija. „Isus napušta božansku slavu i postaje mali čovjek. Njegova malenost i veličina došla je do izražaja na križu. Daje svoj život za druge i prašta onima koji ga mrze.

Isusova malenost je i u euharistiji. Svaki dan dolazi na oltar i on je malen, siromašan, poslušan. Veličina je u služenju. U životu su nam najveći oni koji su nam služili“, poručio je fra Andrija, rekavši da jedni drugima nismo konkurencija, nego nadopuna. „Ljudi koji prihvaćaju služenje slijede stope Isusa i radosno postaju sluge. Imaju milost služiti. To je Božji zapis u našem srcu. Ako se život ne daruje, izgubi se. Gdje je život darovan, pretvori se u vječnost“, poručio je fra Andrija.

Sv. Franji Bog je poslao braću, pa sestre, pa obitelji i tako je osnovao tri zajednice unutar Crkve. „To je Crkva u gibanju, Crkva u pokretu. Zajednica nije svrha samoj sebi, nego to je Crkva u bojama, različitih boja, kao mozaik“, rekao je Bilokapić.

Susret zajednica počeo je nagovorom fra Bojana Rizvana, predstojnika Povjerenstva Povjerenstva za promicanje laičke duhovnosti, pokrete i zajednice Zadarske nadbiskupije koje je organizator toga susreta. Govorio je o značenju molitve krunice, u duhu poziva pape Lava XIV. na molitvu za mir u svijetu tijekom listopada.

„Molitva krunice je važna u životu Crkve i vjernika, ne samo kao pobožnost prošlih vremena, nego kao živi izraz vjere koji je i danas aktualan. Krunica nas poziva da stanemo, usporimo i izbacimo površnost; da u molitvi s Marijom uronimo u Kristov život i otajstva spasenja“, rekao je fra Bojan.

„Otajstva krunice pozivaju nas da promatramo Kristovu prisutnost u svijetu: njegovo utjelovljenje, propovijedanje, muku i uskrsnuće. Taj ritam, molitva i razmatranje, pomažu da ne ostanemo površni molitelji, nego da srce bude uključeno, da tražimo Božje lice i dopustimo Božjoj riječi da djeluje u nama“, naglasio je Rizvan.

Papa Pio XII. govorio je o krunici kao „duhovnom oružju protiv zla“, osobito u razdobljima ratova.

„Ako želimo utjecaju đavlu stati na kraj, u tome nam može pomoći oružje krunice. Krunica je duboka katolička pobožnost koja ima uporište u tradiciji, magisteriju i duhovnoj praksi, zajedništvu Crkve. Papa nas je prozvao da molimo za mir jer krunica uistinu može biti oružje mira. Krunica je konkretan način da postanemo vjerni instrumenti pomirenja u svakodnevnom životu”, rekao je fra Bojan, istaknuvši da mir kreće od nas, od naših stavova, postupanja.

„Ako smo spremni prihvatiti mir, onda ćemo mir očitovati i u našem djelovanju. Krunica nas potiče da budemo nositelji mira, da molitva bude snaga; nije pasivnost, nego osjetljivost za patnje svijeta“, poručio je fra Bojan, rekavši da je molitva krunice zajednički crkveni projekt.

„Krunica nas uči smirenju: kroz ponavljanje i kontemplaciju, naše misli i brige se smiruju, razbistruju. Kad molimo otajstva Kristove muke i uskrsnuća, natječemo se s unutarnjim nevoljama, strahovima, sumnjama, napetošću i učimo vjerovati da Bog može preobraziti i ono najmračnije.

Kad župe, obitelji, zajednice mole krunicu za mir, stvara se molitveni lanac povezanosti. To nije izolirana, nego zajednička molitva pred Bogom“, poručio je Rizvan.

Nakon nagovora fra Bojana, molitvu otajstava svjetla krunice predvodili su članovi Franjevačke mladeži iz župe Srca Isusova u Zadru koji su sami napisali nakane i uvode u razmatranja, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.