Tumačeći odlomak Evanđelja po Luki, vladika Stipić je u homiliji rekao: „Vidimo, nažalost, da u svijetu često nepravda pobjeđuje i da se vodi borba između pravde i nepravde. Evanđelje Gospoda našega Isusa Krista, koje smo čuli, pokazuje nam kako Isus postavlja posve drugu kategoriju ponašanja i života od onoga što vidimo u svijetu. Isus preskače priču o pravdi i nepravdi, ide korak naprijed i donosi revoluciju u ljudske odnose. On govori: Što dobivate time ako činite dobro samo onima koji vama dobro čine?
Drugim riječima, Isus kaže da, ako činimo samo po načelu pravde i pravednosti, ne činimo ništa osobito – to čine i pogani i oni koji ne vjeruju. Naprotiv, Isus nas poziva da sve činimo po načelu ljubavi: da ljubimo neprijatelje svoje, da pozajmljujemo i dajemo onima od kojih se ne nadamo ništa zauzvrat. To je viša kategorija u ljudskim odnosima, koju ne može svatko lako razumjeti. Kako ću ja činiti dobro onome koji mi nikada neće uzvratiti dobrim, nego možda čak i zlim? Pa to je nemoguće!
Ali Krist kaže: tko vjeruje – taj može. I zato, s Božjom pomoći, mi kršćani možemo i moramo živjeti po načelu ljubavi. Naši se ljudski odnosi moraju graditi ne na pravu i obavezi, nego na ljubavi, jer je sam Bog ljubav. To načelo ljubavi predstavlja pravu revoluciju u ljudskim odnosima – ljubav liječi i izgrađuje ljudsku civilizaciju. Krist nam daje lijek da ozdravimo od zla – mi i cijela naša civilizacija – a taj lijek jest metoda ljubavi.“

Govoreći o novoređeniku, đakonu Anti Jurkoviću, vladika Stipić je istaknuo: „On se odlučio ostaviti sve druge izazove života i služiti Kristu u Crkvi Božjoj. Iz ljubavi prema Bogu i čovjeku odlučio je uzimati onaj med, onu slatkoću Božje dobrote i ljubavi, i razdavati je svima nama. To je od današnjega dana njegov zadatak – razdavati Božju ljubav kroz ispovijedanje, pričešćivanje, služenje svetih božanskih Tajni, propovijedanje, poučavanje i kroz odnos ljubavi prema svakom čovjeku.

Budimo svjesni da danas mnogi ljudi promatraju svećenika: gledaju kako je odjeven, kako se ponaša u društvu i javnosti, kako služi svetu liturgiju – ali prije svega gledaju kako se odnosi prema svojoj braći i sestrama, odnosi li se doista s istinskom ljubavlju prema svakome.

Dragi naš Ante, pred tobom stoji veliki izazov, ali i velika radost. Ljudi su potrebni Božje milosti i Božje ljubavi, i zato je itekako potreban propovjednik Božje riječi i služitelj svetih Kristovih Tajna.

Neki su me pitali: je li ispravno poljubiti ruku svećenika kada ga se susretne? Ja sam odgovorio – da, ispravno je! A zašto? Jer mi ne ljubimo ruku čovjeka, ma koliko on bio uzvišen ili dobar, jer smo svi mi samo grješnici; nego ljubimo ruku koja u Kristovo ime razrješuje od grijeha, ruku po kojoj kruh i vino postaju Tijelom i Krvlju Kristovom na oltaru, ruku koja blagoslivlja vaše domove, ispraća vaše pokojne, krsti vašu djecu.

Tako dajemo počast Isusu Kristu, koji se toliko ponizio da preko nas, grješnih ljudi, dijeli svoju blagodat svijetu. I zato smo sretni kada zaređujemo novoga svećenika. Svećenik je čovjek koji živi na zemlji, ali ne živi za sebe, nego za Krista – da Krista donosi u ovaj svijet. Pomolimo se usrdno da Bog blagoslovi našega oca Antu i sve nas, da istinski živimo u Božjoj ljubavi.“

Prema bizantskom katoličkom obredu, đakon Ante je, nakon Velikog ulaska i donošenja svetih darova na oltar, doveden u svetište, gdje se triput poklonio biskupu reditelju i triput bio vođen oko oltara, ljubeći ga pritom. Zatim je, klečeći pred oltarom, izmolio ispovijest katoličke vjere te po polaganju biskupovih ruku i molitvi postao prezbiterom. Potom je uslijedilo oblačenje svećeničkog ruha uz klicanje „Axios!“ (grčki: „Dostojan!“) svećenstva i okupljenog puka.

Na liturgiji su s vladikom Stipićem suslužili brojni svećenici i đakoni, a pjevanje je predvodio mješoviti Ćirilo-Metodov kor pod ravnanjem prof. Katarine Rončević. Na koncu liturgije svima su se obratili župnik zagrebački i rektor Grkokatoličkog sjemeništa o. Nenad Krajačić te neojerej o. Ante Jurković, koji je zahvalio svima na molitvenoj podršci.

Liturgija je završila dijeljenjem neojerejskog blagoslova kleru i vjernicima, uz pjevanje tradicionalnih glagoljaških napjeva u izvedbi Pučkih pjevača KBF-a.

O. Ante Jurković rođen je 14. lipnja 1992. u Zagrebu. Kršten je i krizman u župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Soblincu. Završio je filozofsko-teološki studij na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu te formaciju u Grkokatoličkom sjemeništu i Ordinarijatu Križevačke eparhije u Križevcima. Na svetkovinu Božića 2023. u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima primio je niže redove i red podđakonata, a za đakona je zaređen 7. travnja 2024. u Radatovićima.