Govoreći o 53 žrtve ubijene na Daksi, biskup je spomenuo različita zanimanja koja su obavljali u društvu i uloge koje su imali u svojim obiteljima. „Njihov zločin bio je to što su nosili vjeru i dostojanstvo u vrijeme kada se od čovjeka tražilo da šuti, da zaboravi tko je i kome pripada“, rekao je biskup te nastavio: „Žrtve koje su položile život u šutnji i nepravdi nisu umrle uzalud, jer njihova smrt, poput zrna, donosi plod istine, mira i vjere u našim srcima.“

Biskup je podsjetio i na jednostavnu, ali duboku životnu istinu – da nitko nije otok te da je svaki život svet, da svaka istina ima pravo biti izrečena i da svaki čovjek nosi Božje lice, te potaknuo na molitvu za sve ubijene, ali i za oprost koji liječi: “Jer samo tako mrtvi žive, a živi ostaju ljudi.”

„Ovdje, na ovom otoku koji nas uči da nitko nije otok, molimo da ovaj kamen i ovo more vječno svjedoče da ljubav ima zadnju riječ“, zaključio je dubrovački biskup, preporučivši molitveni i sakramentalni život koji donosi pravi napredak te trajni mir srca i duše. U jubilarnoj je molitvi potaknuo i na dobivanje potpunog oprosta.

Nakon molitve za stradale, predstavnici vlasti i udruga položili su vijence i upalili svijeće uz pjevanje pjesme „Zdravo, Djevo“. Na komemoraciju su pristigli i poštovatelji žrtava s Dakse iz različitih dijelova Hrvatske.

Okupljenima se potom obratio predsjednik Udruge „Daksa 1944./45.“, dr. sc. Denis Vokić, koji je tom prigodom otvorio Spomen sobu jugoslavenskoga komunističkog zločina u svjetioničarskoj zgradi na Daksi. Ideja o spomen sobi postojala je i ranije, a sada je ostvarena zahvaljujući susretljivosti uprave tvrtke „Plovput“.

Predsjednik Vokić poimence je zahvalio svima koji su pridonijeli sadržaju spomen sobe, kao i recenzentima muzeološkog koncepta i tekstualnog dijela postava. Posebno je istaknuo važnu ulogu pokojnog gospara Iva Dabelića, te prvog predsjednika i doživotnog počasnog predsjednika Udruge Mata Račevića.

Recenzentica dr. sc. Vlatka Vukelić u svom je obraćanju primijetila da je posljednjih godina učinjeno mnogo na njegovanju kulture sjećanja na zločin na Daksi. Navela je kako sada postoje precizno utvrđeno mjesto zločina i komemoriranja, podrška lokalne zajednice udrugama te, kao važan iskorak, nova spomen soba.

„Za njegovanje kulture sjećanja važno je da ona bude utemeljena na historiografskim činjenicama. Moramo znati da ovdje nije učinjeno tek neko ubojstvo, nego ratni zločin. Ovdje ljudi nisu poginuli – oni su ubijeni samo zato što nisu htjeli prihvatiti nametnuti ideološki koncept. Prema svim uzusima civiliziranih standarda suvremene Europe, ovo je ratni zločin koji mi danas komemoriramo“, naglasila je dr. Vukelić.

U prostoriji svjetionika izloženi su predmeti pronađeni pri ekshumaciji žrtava 2009. godine te dokumentirana priča o njihovu stradanju.

U večernjim satima u crkvi Male braće u Dubrovniku koncelebriranu misu za stradalnike na Daksi predslavio je kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima i gvardijan samostana fra Tomislav Šanko. U propovijedi je, među ostalim, istaknuo kako je možda molitva potrebnija onima koji su zločin počinili nego samim žrtvama.

„Nije svejedno kako čovjek živi ovaj život, jer on je poput ulaznice za raj“, pojasnio je propovjednik. Podsjetio je da je ubijenima na Daksi bilo oduzeto pravo na istinu jer nisu imali mogućnost braniti se, te je naglasio važnost života u istini.

Fra Tomislav je pojasnio da oni koji čine zlo „nisu u istini“, nego su otuđeni od Boga, te su stoga posebno potrebni molitve. „Teško je oprostiti – opraštanje je proces – ali je potrebno to činiti, u krajnjoj liniji, iz ljubavi prema samome sebi“, poručio je propovjednik.

Među žrtvama s Dakse, ubijenima od tadašnjeg režima, bilo je i sedam katoličkih svećenika. Četvorica su bili svećenici Dubrovačke biskupije – don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak; dvojica franjevci Reda Male braće – fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić; te jedan isusovac – o. Petar Perica.