Vladika Stipić, u pratnji o. Ante Jurkovića, bogoslova Ivana Delmate Bilića i suradnika, dopremio je nastavnu opremu i interaktivne stolove za dječji vrtić i dom za nezbrinutu djecu pri Samostanu sv. Josipa sestara Bazilijanki, kojim upravlja s. Veronika Galatan, OSBM, nekadašnja članica Bazilijanki u Hrvatskoj. Pomoć je dar Caritasa Križevačke eparhije i Udruge Dobro dobrim – „DoDo“ iz Velike Gorice.

U subotu, 25. listopada, vladika Stipić je u katedralnom hramu Krista Kralja služio arhijerejsku večernju uoči svetkovine Krista Kralja, zajedno s ocima Bazilijancima koji djeluju pri hramu. U nedjelju je predslavio arhijerejsku božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga, zajedno s nadstojnikom Bazilijanaca o. Kornelijem Jaremakom i brojnim svećenicima.

U homiliji je vladika Stipić govorio o služenju istinskom Kralju – Isusu Kristu – čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta i ne odnosi se na političku ni gospodarsku moć, nego na nadnaravnu dimenziju postojanja.

„Isus Krist jest kralj, ali su njegove kraljevske insignije posve drukčije od zemaljskih kraljeva. Njegovo je kraljevsko žezlo trstika koja je lomljiva, i ona pokazuje da Bog od onoga što je slabo i lomljivo čini ono što je trajno i vječno. Njegov je kraljevski plašt grimizan, okrvavljen krvlju njegovih rana. Njegovo je prijestolje drveno – što više, to je drvo križa, znak koji razapinje i ubija, ali kojega On čini znakom pobjede, života i vječne radosti. Njegova je pratnja razbojnik koji je u njemu prepoznao Spasitelja upravo u času kada je bio najponiženiji i najnemoćniji. Taj desni razbojnik simbol je čovjeka koji prepoznaje Krista Kralja u poniznosti i ranjivosti. Jer tko Krista ne prepoznaje u poniženju, taj ga neće prepoznati ni u uskrsnuću. A prepoznati Krista u poniženosti znači prepoznati ga u svim ljudima koji su njegova braća i sestre, u onima koji su poniženi i postali žrtve zla ovoga svijeta“, poručio je vladika Stipić.

„Isus Krist skriven je u ljudima koji se bore za bolji svijet, a koje drugi ismijavaju; u onom jadnom vojniku koji leži u rovu, ne znajući kakva će mu biti sudbina; u onima koji ne primaju pravednu plaću, dok njihovi poslodavci gomilaju bogatstvo. On je skriven i hoda među nama u svakom odbačenom čovjeku, u invalidu, bolesniku, starcu o kojem se nitko ne brine, ponekad ni vlastita obitelj“, nastavio je vladika Stipić.

Na koncu homilije zavapio je:
„Bože, pomiluj nas grešne, osobito kada te ne prepoznajemo u najmanjoj svojoj braći i sestrama, i otvori nam oči da te prepoznajemo u svakom čovjeku koji prolazi pokraj nas, a u kojem si prisutan ti sam!“

Obraćajući se nakon liturgije mnoštvu okupljenih vjernika, vladika Stipić prenio je izraze ljubavi i solidarnosti hrvatskog naroda napaćenom ukrajinskom narodu u ovo teško vrijeme rata, kada mnogi gube svoje živote, a mnoga dobra bivaju razorena.

„Mi kao Crkva neprestano molimo Svemogućega Boga, Gospodara i Kralja mira, da vašoj zemlji, vašem narodu i cijelome svijetu udijeli toliko željeni mir. Ni u teškim vremenima, kao što je rat, nikada ne gubite vjeru, nadu i ljubav, jer mi kršćani znamo da Bog sve uvijek na kraju izvodi na dobro i da zlo nikada nema zadnju riječ“, poručio je vladika Milan.

Na kraju liturgije o. Kornelije Jaremak, OSBM, nadstojnik Bazilijanskog samostana – nekada student teologije u Hrvatskoj – zahvalio je vladiki Milanu na dopremljenoj pomoći i riječima ohrabrenja koje je uputio zajednici.