U suslavlju s vrhbosanskim nadbiskupom bili su tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés, ekonom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vinko Sičaja, katedralni župnik mons. Ivo Tomašević i još sedmorica svećenika.

U asistenciji su bili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a sudjelovalo je  200-tinjak vjernika među kojima su bile redovnice različitih družbi na čelu sa svojim provincijalnim glavaricama: s. Augustinom Matijević (milosrdnice sv. Vinka), s. Anom Marijom Kesten (Služavke Maloga Isusa) i s. Željkom Dramac (Školske sestre franjevke) koje djeluju u glavnom gradu BiH.

U propovijedi mons. Vukšić je govorio o nadi kao specifikumu kršćanskoga poimanja groba. Najprije je ukazao da ljudi na groblja ulaze s različitim i pomiješanim osjećajima te spomenuo troje: sjećanje, zahvalnost i nadu. Dok prvo dvoje svjedoči o općem ljudskom humanizmu – kao sjećanje na pokojne i zahvalnost što su bili dio čovjekova života – dotle je nada i to nada u vječni život, ono što razlikuje vjernike od ostalih ljudi.

„Zahvalni smo Bogu za dar vjere u vječni život koja je temelj naše nade. I u ovoj Godini nade (…) potrebno je da ovu nadu u život vječni na osobit način naglasimo i njegujemo jer bez nje svaka nada ima kratki domet“, kazao je nadbiskup Vukšić te uputio na tri znaka nade koji su neizostavni dio kršćanskih grobalja: križ, svijeća i cvijeće.

„Najvažniji je križ koji je ne samo početak i temelj svake nade, nego iznad svega znak Isusove vjernosti Božjoj volji – da do kraja, usprkos križu, ostane vjeran zakonima ljubavi i pravilima koje je nazvao radosnom viješću – evanđeljem“, naglasio je mons. Vukšić.

„S druge strane, svijeće koje donosima na groblja i palimo naznačuju život vječni: svjetlost vječnu. U obliku molitvenoga zaziva izričemo želju da svjetlost vječna svijetli svima koji su otišli s ovoga svijeta. Svjetlost kao naznaka nama da, vođeni Isusovom željom za vjernošću, i mi u svome životu izgaramo na način svijeće tako da darujemo svjetlo ljubavi onima koji su oko nas“, poručio je propovjednik. Naglasio je i kako svijeća naznačuje Krista koji je Svjetlo nebesko, a došao je na ovaj svijet da „svojim treperenjem svjetla ljubavi razbija mrak mržnje, tame, grijeha, neprijateljstva, nesporazuma, ratova i svega što ugrožava njegovu radosnu vijest“.

Potom je nadbiskup govorio o značenju cvijeta istaknuvši da se stavlja na grob „s nadom da će se grobovi koji čuvaju mrtva tijela naših pokojnika jednoga dana rascvjetati i nastaviti zemaljski život na novi način u nebesima“.

„Stoga, mi kao Crkva, koja je na ovom svijetu, po zagovoru svih svetaca, molimo dragoga Boga da nas sve blagoslovi kako bismo slijedeći Kristov križ sami ustrajali na putu kršćanske radosne vijesti i poput svijeće koja izgara darivali Kristovu ljubav svijetu…“ zaključio je mons. Vukšić.

Na kraju mise, riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji euharistijskog slavlja te predslavitelju izrekao je župnik Tomašević spomenuvši da je u novom broju Katoličkog tjednika izišla reportaža upravo o tom groblju i ljudima „koji se s puno ljubavi brinu o njemu“.

Prije završnog blagoslova nadbiskup Vukšić izmolio je zajedničko opijelo za sve pokojne koji počivaju na tom groblju.

Pjevanje su vodili članovi Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler pod vodstvom vlč. Marka Stanušića, uz glazbenu potporu nazočnih redovnica, izvijestila je Nedjelja.