Misu je predvodio banjalučki biskup Željko Majić u koncelebraciji s umirovljenim banjalučkim biskupom Franjom Komaricom, mons. Karlom  Višatickim i vlč.  Adolfom Višatickim te s još trinaest svećenika Banjalučke biskupije.

Misnom slavu su nazočile i sestre Klanjateljice Krvi Kristove, sestre Misionarke Ljubavi, rodbina pokojnog Kazimir, vjernici među kojima su bili predstavnici društvenog i javnog života.

Bosanskogradiški župnik i upravitelj župe iz Dolina, o. Tomislav Topić, pozdravljajući okupljene rekao je da su se okupili na molitvu i sjećanje na tragično preminulog svećenika i župnika, mons. Kazimira koji je svoj život posvetio Bogu i ljudima, koji je u svojoj službi širio mir i ljubav. „Bio je pastir, učitelj, prijatelj i čovjek čija je vjera svjetlila i onda kada je život postajao sve tamniji“, kazao je.

„Prisjećamo se njegovog poziva koji je živio  svakoga dana i njegove hrabrosti kojom je služio  Bogu i ljudima, čak i kada  je to zahtijevalo žrtvu. Neka ovaj trenutak bude  zahvalnost za njegov život, molitva za njegov mir  i opomena svima nama kako dobrota, hrabrost  i vjera  ne smiju nikada utihnuti. Neka njegova duša počiva u miru, a njegov primjer živi u nama“, dodao je Topić.B

Biskup Majić u propovijedi je naglasio kako se „nalazimo u  ovom bogoslužnom prostoru, samo nekoliko metara dalje od mjesta, gdje je prije 21 godinu, niz stubište župne kuće potekla krv svećenika Kazimira, koja se  sjedinila sa Spasiteljevom Krvlju, a sve zbog svjedočenja Evanđelja“.

Zatim  je nastavio: „Po dvadeset prvi puta sabiremo se oko oltara da dobromu Bogu prikažemo nekrvnu Kristovu žrtvu – Presvetu Euharistiju za spas duše brata našega, svećenika, koji je na današnji dan, 2004. godine, u župnom stanu nasilno ubijen. Našem ljudskom umu teško je shvatljivo da netko može doći u župni ured i ubiti nevinog svećenika, koji se nakon napornog dana, zajedno sa svojom plemenitom majkom Barbarom, spremao na počinak. No, na 33. nedjelju kroz godinu, u ulomku iz Evanđelja, čuli smo od samoga Isusa, ne da je to samo moguće, nego da će se i događati: da će, osim potresa, gladi i pošasti, biti progona; da će neki biti i ubijeni,  sve to radi svjedočenja Evanđelja.

Ovom svetom misom završavamo ovogodišnje pohode na postaje križnoga puta naše mučeničke Banjolučke Biskupije. Stoga želimo Bogu  zahvaliti i na Kristov oltar prinijeti dragocjenost života i svjedočku smrt naših svjedoka vjere: vlč. Filipa Lukende i č.  s. Cecilije Grgić, zatim svećenika Ratka Grgića, Ante Dujlovića, Waldemara Maksimilijana Nestora, Jurja Gospodnetića, Krešimira Barišića, Tomislava Matanovića i njegovih roditelja, Ivana Grgića, Kazimira Višatickog i drugih mučenika. S njima zajedno želimo Bogu zahvaliti i na ovaj isti oltar prinijeti i žrtvu tolikih drugih svećenika, redovnika, redovnica i Božjega naroda naše mjesne Crkve koji su ljubili Boga, Crkvu i čovjeka više od vlastitoga života; mučeničkom krvlju natopili su  i posvetili ovu zemlju, patnjama liječili i žuljevima ruku obrađivali i na koljenima snagu od Boga molili. Neka dobri Bog primi njihovu žrtvu i nagradi ih vječnim životom“.

Nakon mise, svi su se uputili pred spomen – ploču  na župnoj kući, u kojoj je ubijen župnik  Kazimir i ondje molili za njegovu dušu.

Liturgijsko pjevanje predvodili su č. s. Amata Anđelić, Ričard Vučaj i župni zbor.