U koncelebraciji je bilo devet svećenika predvođenih biskupskim vikarom za kler don Vedranom Torićem i mjesnim župnikom don Marinom Marčićem. Na misi je liturgijsko pjevanje predvodio udruženi zbor Donjeg i Gornjeg Muća, a sudjelovala su i djeca ministrirajući, žene u narodnim nošnjama, Marijini ratnici Split, ženska molitvena zajednica „Tota Tua“ te župljani i hodočasnici.

Nadbiskup Križić je u propovijedi okupljene ukratko upoznao s onime što znaju o sv. Luciji, istaknuvši kako je kao vrlo mlada bila uhvaćena kao kršćanka te podnijela mučeničku smrt. Podsjetio je da su joj prije smrti u mučenju izvađene oči, zbog čega je Crkva časti kao zaštitnicu slijepih i slabovidnih te vida očiju. „Luciju krase dvije duhovne vrline: bila je i djevica i mučenica“, rekao je mons. Križić, zapitavši se odakle joj tolika snaga u podnošenju mučeništva u tako mladoj dobi. Zaključio je kako je izvor te hrabrosti bila molitva, naglasivši kako je „snaga molitve ona koja će održati ovaj svijet“.

Govoreći o molitvi, nadbiskup je istaknuo kako „Crkva neprestano poziva vjernike da budu molitelji“, jer bez molitve nema ni duhovne snage. Upozorio je kako se ljudi često opravdavaju time da nemaju vremena, iako se ne traži mnogo. Naglasio je kako je važno ujutro preporučiti Bogu svoj dan, a navečer mu zahvaliti, jer često ne znaju od čega ih je sve Bog tijekom toga dana sačuvao.

U tom je kontekstu ispričao primjer iz Italije, gdje se jedan samostan klauzurnih karmelićanki trebao zatvoriti jer su u njemu ostale samo četiri starije redovnice koje nisu mogle skrbiti o sebi. Međutim, narod toga mjesta usprotivio se zatvaranju, poručivši da će se oni brinuti za sestre i da samostan mora ostati jer su uvjereni da njihove molitve bdiju nad cijelom zajednicom i donose joj blagoslov. Time je, istaknuo je nadbiskup, jasno pokazano koliko ljudi prepoznaju snagu molitve i njezinu važnost.

Mons. Križić se potom prisjetio susreta s ranjenikom tijekom Domovinskog rata, mladićem kojemu su u ratu stradale obje ruke, a porušena mu je i kuća, ostavivši ga bez imovine i životne sigurnosti. Mladić je tada rekao da se ne bi bojao kako će izići na kraj sa životom da ima ruke. Taj je susret snažno potaknuo nadbiskupa na osobno preispitivanje zahvalnosti za darove koje često uzimaju zdravo za gotovo. „Nikad nisam rekao Bogu hvala ti što imam ruke, hvala ti što imam noge, što imam oči“, priznao je mons. Križić, zaključivši kako ih primjer sv. Lucije i životi ljudi koji nose teške križeve pozivaju na svakodnevnu molitvu, zahvalnost i povjerenje u Božju providnost.

Na kraju mise obratio se župljanin župe Muć Donji i član Marijinih ratnika Miljenko Jurić, koji je govorio o nastanku projekta započetog prije nekoliko godina iz molitve i povjerenja u Božju providnost. Istaknuo je kako je cijeli pothvat ostvaren zahvaljujući velikoj solidarnosti brojnih ljudi, donatora i volontera te naglasio da projekt ne završava tim ostvarenjem. Posebno je istaknuo želju da se preostalim sredstvima u budućnosti pomogne volonterima Filipa Nerija, a preko njih i osobama s invaliditetom, kao nastavak svjedočenja vjere kroz konkretna djela ljubavi.

Prije Božjeg blagoslova riječ je uputio i župnik don Marin, koji je zahvalio svima uključenima u realizaciju projekta, osobito volonterima koji su, kako je rekao, „ostavili svoje srce, ali i obveze i obitelji“, kako bi danima neumorno radili na uređenju prostora i postavljanju kipa. Posebno je zahvalio nadbiskupu Križiću, braći svećenicima, župljanima, zborovima i hodočasnicima na dolasku. Na kraju je još jednom naglasio kako je to zajedničko djelo plod vjere, zajedništva i velikog odricanja te sve pozvao da ostanu za obiteljskim stolom.

Uslijedila je procesija do novopostavljenog kipa sv. Mihovila arkanđela gdje je održan obred blagoslova kipa, a nakon toga zajedno su izmolili molitvu sv. Mihovilu arkanđelu, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.