U koncelebraciji je bilo osam svećenika predvođenih mjesnim župnikom don Darkom Matijevićem te solinskim dekanom don Stipanom Šurlinom, a liturgijsko pjevanje predvodili su župni zborovi. Mješovitim pjevačkim zborom ravnao je Marino Bakić, a dječjim zborom Jasmina Ćurković.

Nadbiskup se u propovijedi osvrnuo na Isusovo rodoslovlje, istaknuvši pritom kako Sveto pismo ne uljepšava ljudsku povijest, nego je prikazuje u njezinoj stvarnosti, sa svim slabostima i padovima. Protumačio je da Bog ne bira savršene ljude, nego ulazi upravo u nesavršene živote, jer, kako je rekao, „Bog se ne srami ljudske povijesti, pa ni njezinih rana.“ Isus dolazi u takvu povijest ne da bi je osudio, nego da bi je preobrazio i izliječio, dodao je.

Govoreći o smislu Kristova dolaska, nadbiskup je istaknuo da Isus preuzima i slavu i sramotu ljudskog roda kako bi čovjeka vratio njegovu izvornom dostojanstvu. U tom je kontekstu poručio: „Isus dolazi zbog grešnika, a ne zbog pravednika, jer samo onaj tko se prepozna slabim može biti spašen.“ Time je pozvao vjernike da se ne boje vlastite krhkosti, nego da je s povjerenjem donesu pred Boga podsjetivši da vjera ne započinje savršenstvom, nego iskrenošću pred Bogom te da je upravo takva vjera temelj svake žive crkvene zajednice. Upozorio je da Bog i danas, kao i kroz povijest, djeluje preko konkretnih ljudi sa svim njihovim slabostima, ali i otvorenošću za milost. Iz takve vjere, rekao je, raste Crkva koja je sposobna trajati i donositi plodove.

Osvrćući se na 25. obljetnicu posvete crkve, mons. Križić je istaknuo da posvećena crkva nije samo zidana građevina, nego prostor u kojem se gradi odnos Boga i njegova naroda. Podsjetio je da su u toj crkvi tijekom godina mnogi doživjeli susret s Bogom kroz sakramente, molitvu i zajedništvo te poručio: „Crkva postaje sveta onoliko koliko u njoj ima ljudi koji se trude živjeti evanđelje.“

U tom je svjetlu upozorio da jubilej ne smije ostati samo spomen na prošlost, nego treba biti poticaj za sadašnjost i budućnost župne zajednice. Vjera se, rekao je, ne može živjeti iz navike ili formalnosti, nego traži osobno zauzimanje i odgovornost. „Ne možemo se zadovoljiti time da imamo crkvu, ako sami ne postajemo Crkva“, poručio je nadbiskup.

Zaključujući propovijed, mons. Križić je istaknuo kako budućnost župe ne ovisi prvenstveno o zgradama i strukturama, nego o ljudima koji su spremni u svakodnevnom životu svjedočiti evanđelje. Jubilej posvete, pojasnio je, poziv je da ova crkva i dalje bude mjesto susreta, opraštanja i nade te da župna zajednica raste kao živa Crkva, utemeljena na vjeri, ljubavi i povjerenju u Boga.

Na kraju mise okupljenima se obratio župnik don Darko. Prenio je pozdrave don Vjeke Pavlinovića, prvoga župnika Župe sv. Kaja te okupljene podsjetio na molitvu za dušu pokojnoga don Pave Vukovića koji je gradio njihovu crkvu. Pozvao je vjernike da mole zagovor sv. Anastazija i svih solinskih mučenika te Majke Božje kako bi bili spremni obnovljenim elanom krenuti u budućnost nadahnuti njihovom prošlošću.