U homiliji je nadbiskup govorio o blagdanu Krštenja Gospodinova kao o pozivu na obraćenje i pripravu srca za susret s Bogom, istaknuvši da Ivan Krstitelj ne poziva samo na izvanjsko čišćenje, nego na dubinsku promjenu života. Naglasio je kako grijeh ne djeluje samo na moralnoj, nego i na duhovnoj razini, jer „zamagljuje oči srca i čovjek tada ne vidi stvarnost onakvom kakva jest“, zbog čega je nužno pripraviti nutrinu kako bi se Boga moglo prepoznati i prihvatiti.

Govoreći o odnosu Ivana Krstitelja i Isusa, mons. Križić istaknuo je da Ivan Isusa nije prepoznao po vanjštini, nego „očima srca“, jer je živio u budnosti i otvorenosti za Božje djelovanje. Time, rekao je, pokazuje da se Boga ne susreće površno, nego u dubini vlastite nutrine.

Osvrćući se na Isusovo krštenje, nadbiskup je naglasio da Isusu krštenje nije bilo potrebno jer nema grijeha, ali ga prihvaća iz solidarnosti s ljudima.

Poručio je da Isus „nema grijeha, ali dolazi zbog grešnika i želi im biti posve blizu“, čime objavljuje Boga koji se ne udaljava od čovjeka, nego mu se približava i dijeli njegovu sudbinu. Zadržavši se na znakovima koji slijede nakon krštenja – otvaranju neba, silasku Duha Svetoga i glasu Očevu – mons. Križić istaknuo je da tim događajem završava udaljenost između Boga i čovjeka te da se može reći kako je „završilo vrijeme Božje šutnje“.

Posebno je naglasio da se riječi koje se tada čuju ne odnose samo na Isusa, nego i na svakoga krštenika: „Ovo je moje dijete ljubljeno, u njemu mi sva milina.“ Dodao je kako su to riječi Božjega povjerenja i nade, upućene svakom čovjeku, koje vrijede za cijeli život.

U završnom dijelu homilije nadbiskup se obratio obitelji i roditeljima krštenoga djeteta, istaknuvši da krštenje nije tek obiteljski običaj, nego novo rođenje i dar identiteta, jer dijete postaje dijete Božje i član Crkve. U vremenu u kojem se život često promatra kao teret, naglasio je da ova obitelj svojim svjedočanstvom pokazuje kako je život dar, a ne slučajnost.

Govoreći o obiteljskom životu i roditeljskoj žrtvi, poručio je da se „prava ljubav mjeri darivanjem, a ne osjećajima“, podsjetivši kako u Božjim očima „nijedna neprospavana noć, nijedna briga i nijedna suza iz ljubavi nisu izgubljene“. Zaključio je ohrabrenjem da se ne treba bojati života, jer je život Božji dar i „on puno više vraća od onoga što se u njega ulaže“.

Prije svečanoga blagoslova okupljenima se obratio župnik don Boris Vidović, zahvalivši nadbiskupu na dolasku, krštenju maloga Ivana i blizini koju je još jednom iskazao župnoj zajednici. U ime župe i obitelji Stipanović uputio mu je riječi zahvale te čestitao roditeljima na njihovu „da“ životu, potaknuvši ih da ostanu svoji – Božji originali – hrabri kao i do sada.

U završnoj riječi nadbiskup je još jednom čestitao roditeljima te poručio da možda neće moći djeci pružiti sve materijalno, ali im mogu darovati ono najvažnije – ljubav, blizinu i sigurnost doma.

Na kraju je pozvao sve okupljene roditelje da svoju djecu redovito prikazuju Bogu, podsjetivši da su im djeca povjerena na dar i da rastu pod sjenom Božjega blagoslova. U tom je duhu zazvao Božju zaštitu na roditelje, dijete, kumove i cijelu zajednicu.

Maleni Ivan petnaesto je dijete u obitelji Marka i Lucije Stipanović, a u ovom svečanom trenutku pratila su ga njegova starija braća i sestre: Lovre, Tamara, Jakov, Andrija, Tereza, Jeronim, Marta, Roza, Irena, Anita, Jelena, Josip, Beata te Rebeka iz nebeskoga doma. Kum na krštenju bio je Ivanov ujak Pave Ozretić.

FOTO Nadbiskup Križić krstio petnaesto dijete obitelji Stipanović u Koprivnom