Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, župnikom Darijom Stankovićem i više svećenika.

Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, slavlju su nazočili i predstavnici državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, hrvatski generali te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, kao i raznih povijesnih udruga. Ovogodišnje slavlje svojim su pjevanjem i sviranjem osobito uveličali tamburaši Policijske uprave brodsko-posavske.

Na početku slavlja sve okupljene, a osobito biskupa Ivu Martinovića, pozdravio je sisački biskup Vlado Košić, istaknuvši kako je riječ o velikoj i časnoj epopeji u kojoj su mnogi položili svoje živote braneći domovinu, a što se kroz povijest hrvatskoga naroda više puta ponavljalo. Tom je prigodom pozvao na molitvu za sve koji su dali svoj život za Hrvatsku.

U homiliji je biskup Martinović istaknuo kako se Crkva u ovom slavlju „spominje hrabrih žrtava mučeništva i poginulih branitelja koji su svoju vjeru i ljubav zapečatili prolijevanjem krvi i umiranjem za domovinu Hrvatsku“, naglasivši da su branili „svoj identitet i svoju slobodu, svoja ognjišta i svoja prava“.

Tumačeći prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije, biskup je podsjetio kako Bog u vrijeme babilonskoga sužanjstva najavljuje dolazak onoga „koji će donijeti pravdu i pravo, koji će osloboditi narod iz sužanjstva i tamnice“, a Crkva u tim riječima prepoznaje Mesiju – Isusa Krista. Osvrćući se na novozavjetna čitanja, istaknuo je kako sveti Luka govori o Isusu „kojega je Bog pomazao Duhom Svetim“, dok evanđelist Matej opisuje Isusovo krštenje na Jordanu, silazak Duha Svetoga i glas Oca s neba.

Govoreći o Gvozdanskom, biskup je naglasio da je to „mjesto mira i pokoja“ koje svjedoči o ljubavi prisutnoj od 1578. godine do danas. Ta ljubav, rekao je, nije uništena ni mržnjom ni protokom vremena, jer su branitelji „čuvali ne samo svoje živote i čast, nego svoju domovinu i svoj narod“. Oni su, dodao je, „svjedoci jedne ljubavi i istine koja je ovdje zauvijek zapisana u našoj povijesti“.

Pozivajući se na Isusove riječi da „nema veće ljubavi od one kad tko položi život svoj za prijatelje“, biskup je istaknuo kako žrtva branitelja odražava upravo tu mjeru ljubavi. Ovim euharistijskim slavljem i hodočašćem, rekao je, želi se posvjedočiti „da žrtve i poginuli branitelji iz Gvozdanskog od 1578. godine, u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu nisu zaboravljeni“ te da „u našem narodu još ima vjere, ljubavi i onih koji ljube istinu“.

Na kraju homilije pozvao je okupljene na molitvu Bogu da ostanemo vjerni svome krštenju i svojim korijenima, da „ljudska sila i zlo ne budu jedini kriterij ljudskog ponašanja“ te da se svijet i ljudska srca napajaju „na izvoru Božje ljubavi koja snagom Kristova krštenja i križa obnavlja“. Pozvao je da svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi poginulih branitelja nadahnjuje današnje naraštaje da „ljube Boga, Crkvu, svoj narod, domovinu Hrvatsku i sve ljude“.

Nakon mise uslijedio je mimohod i komemoracija u čast hrvatskim junacima Gvozdanskoga iz 1578., 1941. i 1991. godine, čime je još jednom istaknuta neprekinuta povijesna nit žrtve i opstojnosti hrvatskoga naroda na ovom prostoru. Kod spomen-križa molitvu je predvodio biskup Košić, a u sklopu komemoracije vijence i svijeće položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te kulturnih i povijesnih društava.