Sv. Stošija je znak za sadašnjost, budućnost, za svakoga od nas, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je Stošija posvjedočila kako odricanje nije bijeg od života, nego njegovo posvećenje. To je suprotno logici samodostatnosti, egoizmu i zatvorenosti.

„U Kristovim riječima o pšeničnom zrnu koje umire da bi se iz njega razvio obilat rod, otkriva se istina o čovjeku: da se život dobiva i umnaža kad se daruje, da se osoba ne ostvaruje kad se zatvori u vlastitu sigurnost, nego kad se otvori za istinu, za dobro, služenje, za Boga i bližnjega; da se osobni identitet ne čuva prijetnjom drugome, nego pružanjem ruke za mir i darežljivost“, poručio je mons. Zgrablić.

Isus ne poziva na bijeg od svijeta niti na besmisao življenja, nego otkriva što znači ispravno živjeti, rekao je nadbiskup.

„Sv. Stošija je mogla sačuvati svoj zemaljski život, povući se, prilagoditi se, pritajiti se, odustati od svoje vjere, izabrati sigurno mjesto. U očima svijeta to bi bio razuman, ‘pametan’ izbor. Ali, tada bi izgubila ono najdublje u sebi“, upozorio je nadbiskup.

Prema Evanđelju, „ljubiti svoj život znači staviti vlastiti opstanak iznad Krista koji je Put, Istina i Život; staviti egoizam iznad savjesti, ugodu iznad vjernosti. To je život koji se želi zadobiti cijenom unutarnje praznine. Sv. Stošija to nije učinila. Ona nije prezirala život, nego je prepoznala da život bez Boga prestaje biti život u punom smislu riječi“, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako sv. Stošija nije dopustila da joj strah, prijetnja i nasilje postanu vrhovno mjerilo.

„Bila je spremna izgubiti sve što je prolazno, kako bi sačuvala što je vječno i bezuvjetno ostala vjerna Kristu. Sv. Stošija se nije grčevito držala za sebe, nego pouzdala u Boga – zato njen život nije nestao, nego je postao sjeme iz kojeg rastu plodovi kojima se hrani narod Božji“, poručio je nadbiskup, upitavši: „Koliko često mi biramo kompromis umjesto istine, šutnju umjesto svjedočanstva vjere, prilagodbu okolini umjesto vjernosti Bogu?“.

Upozorio je da kršćanstvo nije samo „sentimentalna uspomena na prošlost, tradicijski ornament“, nego konkretan hod života koji zahvaća naše navike, govor, odnos prema radu, obitelji, javnom prostoru, prema onome što je sveto, prema strancu.

Podsjetio je na poruku pape Benedikta XVI. koji je upozorio da je iluzija ponašanje u modernom svijetu „kao da će država, zakoni i procedure same po sebi proizvesti moral, administracija zamijeniti savjest, a pravila stvoriti smisao“.

„Država može organizirati život, ali ne može iznutra odgojiti čovjeka; zakoni mogu definirati djelovanje, ali ne mogu nadahnuti čovjeka; institucije mogu spriječiti neke štete, ali ne mogu same od sebe oblikovati ljubav, poštovanje, solidarnost i odgovornost. Ako se moralna svijest čovjeka i naroda isprazni, praznina se ispuni nečim drugim – interesom, iskorištavanjem čovjeka i onim što Benedikt XVI. naziva unutarnjim ‘pražnjenjem’ Europe“, upozorio je nadbiskup Zgrablić.

Ratzinger je govorio kako Europa sebe „patološki mrzi samu sebe“ odričući se svojih kršćanskih korijena. Time se ne odričemo samo običaja, tradicije, nego samih sebe, odričemo se svoga temelja – Isusa Krista, poručio je nadbiskup Zgrablić.

„Naša civilizacija želi plodove kršćanstva: dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, solidarnost, slobodu savjesti – ali istodobno se odriče korijena iz kojeg ti plodovi rastu. A korijen ima ime. Taj korijen je Isus Krist. Kada se korijen odsiječe, plodovi još neko vrijeme izgledaju lijepo, ali polako venu, gube snagu i na kraju nestaju“, upozorio je nadbiskup, rekavši da je Isus postao nepoželjan ili suvišan u mnogim sredinama jer Krist nije neutralan.

Krist nije tek „simbol dobrote a njegova poruka evanđelja opći govor o vrijednostima, nego Istina koja traži odgovor, Put koji traži nasljedovanje, Život koji traži obraćenje. Kada se Krist gurne na rub, vjera svede na privatnu stvar, a javni prostor proglasi ‘neutralnim’, stvaraju se praznina i zaborav Boga. A zaborav Boga uvijek završi zaboravom čovjeka“, poručio je nadbiskup.

U tom kontekstu, govorio je i o dolasku stranih radnika i doseljenika iz drugih naroda, jezika, religija i običaja i u našu zemlju.

„Mi se s tim ne možemo odnositi kao prema prolaznoj epizodi, jer nije riječ samo o radnoj snazi, nego o ljudima, obiteljima, o budućnosti našeg naroda, društva i o pitanju hoće li naš zajednički život biti sinkretističko kaotično miješanje koje vrije i koje može svaki čas eskalirati u neželjenim posljedicama – jer bez nutarnje povezanosti koja počiva na zajedničkim vrijednostima, nema istinskog suživota“, upozorio je mons. Zgrablić.

„Multikulturalnost ne može postojati bez zajedničkih vrijednosti i čvrstog temelja, jer ‘raznolikost’ postaje blagoslov ili prijetnja ovisno postoji li zajedničko mjerilo, zajednički jezik u moralnom smislu, zajedničko poštovanje čovjeka, istine, pravde i svetoga – Boga. Multikulturalnost bez zajedničkih vrijednosti ne završava u skladnom vrtu, nego u paralelnim svjetovima; ne završava u dijalogu, nego u nepovjerenju; ne završava u obogaćenju kultura, nego u raspadu povjerenja. Kako Papa kaže, multikulturalnost se ponekad pretvara u odricanje od vlastitog identiteta, u bijeg od vlastitih temelja, kao da je jedini način da poštujemo drugoga taj da prestanemo poštovati sebe. No, to nije poštovanje, nego praznina, a praznina ne gradi zajednicu, nego ostavlja prostor jačima, glasnijima i agresivnijima“, poručio je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da treba razlikovati i nije isto: poštovati drugoga i zanijekati sebe, otvorenost prema drugome i odustajanje od vlastite duše, dijalog i relativizam.

„Kršćanin ne može graditi suživot da se odrekne vlastite vjere, Krista, križa, Blažene Djevice Marije, Crkve, prolivene krvi svojih svetaca, vlastitih moralnih principa i vlastitog kršćanskog poimanja čovjeka, bogate kulturne baštine, jer to su temeljne točke oslonca koje omogućuju da i drugi bude prihvaćen i poštovan“, naglasio je nadbiskup.

Vrijednosti za stabilnost multikulturalnosti i suživota su „nepovredivo dostojanstvo svake ljudske osobe koje nije rezultat državne odluke, tržišne korisnosti ili društvenog ugovora, nego to, kako kaže Benedikt XVI., prethodi svakom zakonodavstvu i svakom sustavu.

Čovjek nije stvar ili stroj, nego osoba. Stranog radnika ne smijemo gledati kao “jeftinijeg”, “privremenog” ili “zamjenjivog”, nego kao čovjeka kome se poštuje pravo na pravednu plaću, na sigurnost, pošten odnos, odmor, na ljudske uvjete stanovanja i zaštitu od izrabljivanja – jer kad počnemo relativizirati dostojanstvo “stranca”, sutra ćemo relativizirati dostojanstvo “domaćega”“, upozorio je mons. Zgrablić.

Nadalje, multikulturalnosti nema ni bez poštovanja onoga što je sveto. „Društvo koje ismijava ono što je drugome sveto ili potiskuje svoje svetinje izvan javnog prostora, navodno da ne povrijedi drugoga, zapravo razara sposobnost suživota. Poštovanje svetoga ne može biti selektivno, ne može biti takvo da se sve štiti, osim Krista, križa, kršćanskih svetinja, kršćana; da se tuđe poštuje, a kršćanskog se odričemo; jer tada se stvara dvostruko mjerilo, a dvostruko mjerilo uvijek stvara ogorčenost i sukob. Zato je potrebno i u našoj Domovini njegovati kulturu u kojoj se može razgovarati, a ne vrijeđati i omalovažavati drugoga; u kojoj sloboda mišljenja ne postaje sloboda ponižavanja, pluralizam ne postaje ideologija koja ima pravo odricati se vlastitih kršćanskih korijena ili izrugivati se drugima, bez posljedica.

Kada to kažemo, ne govorimo protiv stranaca, nego govorimo za suživot s drugima, sa strancima. Jer čovjek koji dolazi iz druge kulture, druge religije i  tradicije, ima pravo doći u društvo koje zna tko je, koje ima svoje temeljne vrijednosti, koje drži do svoga dostojanstva i vjere, koje ne mijenja mjerila ovisno o materijalom interesu ili trendu vremena, nego jasno kaže: ovdje se vjeruje u Isusa Krista, ovdje se poštuju Blažena Djevica Marija, kršćanske svetinje, ovdje se poštuju križ, Crkva, čovjek, obitelj, žena, rad, zakon, ono što je sveto. I baš zato, ovdje ima mjesta i za tebe“, poručio je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, istaknuo je i kako sv. Stošija pokazuje da se „identitet ne čuva odricanjem od vlastitog, skrivanjem, nasiljem, nego vjernošću Kristu do kraja; da se društvo ne gradi bez svojih svetinja, nego istinom i vjernošću svjedoka koji su nam put utrli svojom krvlju; da se budućnost ne kupuje kompromisom u načelima, nego plodnošću logike pšeničnog zrna“.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu da „ne izgubimo naš kršćanski identitet i dušu, nego da je pročistimo; da se ne zatvorimo u nepovjerenje i strah, ali ni ne rastopimo u bezličnosti; da multikulturalnost ne shvatimo kao odricanje od kršćanskih korijena, nego kao poziv da čuvamo i njegujemo naše svetinje; da najbolje vrijednosti: Bog, Crkva, Evanđelje, Domovina, obitelj, nepovredivo dostojanstvo svakog čovjeka, pravednost, poštovanje svetoga i solidarnost živimo dublje i jasnije, kako bi u njima i drugi mogli naći prostor života, sigurnost i nadu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.