Tijekom gotovo sedamnaest godina obavljao je intenzivnu diplomatsku i humanitarnu djelatnost u toj bliskoistočnoj zemlji te postao stalna točka oslonca stanovništvu koje trpi rat, siromaštvo, terorizam, sankcije, krize i potrese.

Godine 2021., kada je navršio je 75 godina, što je kanonska dob za „umirovljenje”, podnio je odreknuće na dužnost. Papa Franjo odlučio ga je zadržati na dužnosti „na neodređeno vrijeme”. „Don Mario” je odluku protumačio kao još jedan znak pažnje prema stanovništvu ranjenom ratom i siromaštvom, izloženom stalnim previranjima, koje je u njemu vidjelo stabilnu i autoritativnu točku oslonca. Odreknuće kardinala Zenarija objavljeno je u ponedjeljak, 2. veljače, u biltenu Tiskovnog ureda Svete Stolice.

Kardinal Zenari školovao se na Papinskoj crkvenoj akademiji, a ubrzo je postao i „ratni veteran”, kako sam sebe naziva, nakon službe apostolskog nuncij u Obali Bjelokosti, Nigeru i Burkini Faso početkom 2000-ih te u Šri Lanki od 2004. do 2008. godine. Na tlo Sirije prvi put je stupio 2008.godine, nakon imenovanja koje je želio Benedikt XVI.

Sirija je tada bila zemlja obilježena prividnom stabilnošću i fazom gospodarskog otvaranja, s rastućim turizmom, ali i s dubinskim društvenim napetostima. Godine 2011. izbio je sukob, ustanci i masakri ISIS-a, a kardinal Zenari je uvijek bio ondje, kao Papin predstavnik, obavljajući diplomatski i posrednički rad usmjeren mirnom rješenju sukoba, kao i humanitarne napore blizine i utjehe ljudima koji su živjeli ono što je sam često nazivao „paklom na zemlji”.

Kardinal Zenari nikada se nije ustručavao govoriti o „humanitarnoj katastrofi”, o nadi koja je „umrla” među stanovništvom, osobito mladima, čak i danas, unatoč raznim političkim i društvenim promjenama, usred stalnog odljeva stanovništva. Nije se bojao prokazivati međunarodni zaborav koji okružuje sukob, pritisak sankcija na stanovništvo te endemsko siromaštvo koje ljude prisiljava da kilometrima stoje u redovima za komad kruha ili da za gorivo plaćaju mjesečnu plaću.

Kao da nisu bili dovoljni rat, bombardiranja i glad, 2023. potres je razorio sjeverne krajeve, pri čemu je kardinal Zenari odmah iz Damaska krenuo prema Alepu, prevozeći u prtljažniku bačve s dizelskim gorivom, teško dostupnim u tim okolnostima.

Od 2016. kardinal Zenari je svoju službu apostolskog nuncija obavljao noseći crveni zucchetto — koji mu je dodijelio papa Franjo, imenovavši ga kardinalom na svome trećem konzistoriju. Bila je to tada presedanska odluka koja je na neki način prekinula praksu proteklog stoljeća, prema kojoj su papinski diplomati redovito primali biskupski red, ali ne i kardinalat, koji su neki dobivali tek nakon promjene službe.

Kardinalski naslov ujedno je značio Zenarijev ostanak u Damasku. Ne da je uopće razmišljao o premještaju, kako je rekao: „Kako bi Papin predstavnik mogao biti vjerodostojan ako bi pobjegao odande gdje je najpotrebniji? Za mene je ova misija privilegij koji mi je Bog dao, duboko dirljivo ljudsko iskustvo.”

Boravak kardinala Zenarija u Siriji trajao je mnogo dulje nego što se očekivalo, i zbog političkih složenosti koje bi zamjena papinskog predstavnika mogla donijeti. U prosincu 2024. mogao je svjedočiti i svrgavanju vlade Bašara al-Asada te pojavi novog vodstva na čelu s Ahmedom al-Šarom.

Tako se ovim odreknućem zaključuje misija „terenskog nuncija”, dugogodišnjeg diplomata i pastira mučeničkog stada.