U koncelebraciji su bili biskupski vikar Marko Cvitkušić, katedralni župnik Marko Karača, župni vikar Ivan Sandrin, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg Damir Ceković i župni vikar Frano Bijelić.

Na početku slavlja biskup je pozvao okupljene vjernike na molitvu zahvalnosti za sva dobra primljena tijekom šesnaest godina samostalnog života biskupije. Podsjetio je kako je Sisačku biskupiju 5. prosinca 2009. godine utemeljio papa Benedikt XVI., dok je njezin samostalni život započeo 6. veljače 2010. godine.

U homiliji, govoreći o dubokim povijesnim korijenima, istaknuo je kako je Sisak jedno od najstarijih kršćanskih središta na ovim prostorima. Ta povijesna ukorijenjenost, osobito mučeništvo sv. Kvirina, dala je identitet ovoj crkvenoj zajednici, koja i danas stoji na snažnim temeljima vjere i svjedočanstva. Protumačio je i kako je područje današnje biskupije kroz povijest nosilo snažan mučenički pečat od sv. Kvirina, preko Gvozdanskog i Zrina, progona u 20. stoljeću, do Domovinskog rata i potresa.

Pojasnio je kako je osnutak biskupije omogućio snažniju blizinu Crkve narodu, redovitiji pastoralni život u danas 63 župe Moslavine, Posavine, Pokuplja i Banovine te sustavniju brigu za vjernike. Posebno je istaknuo plodove na području duhovnih zvanja (28 ređenja), dolazak redovničkih zajednica, djelovanje redovnica, kao i razvoj karitativnih i pastoralnih struktura.

Osvrnuvši se na pastoralni život, govorio je o redovitim pohodima župama, brizi za obitelji i život te znakovima nade vidljivima u porastu broja krštenja u obiteljima s više djece. Uputio je na potrebu trajne molitve za život, obitelji i nova duhovna zvanja, istaknuvši i rad katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova te karitativnih djelatnosti kao trajne plodove djelovanja biskupije u društvu.

Osvrćući se na posljednjih šest godina, biskup je istaknuo kako je to razdoblje obilježeno brojnim kušnjama, osobito nakon razornog potresa 2020. godine, u kojem je stradao velik broj crkava, kapela, župnih kuća i samostana. „Nismo imali lagano vrijeme ni povoljne okolnosti, osobito nakon potresa, ali ni tada Crkva nije prestala živjeti i okupljati narod. Obnova zgrada ide, ali naša je najvažnija zadaća brinuti se prije svega za čovjeka, za ono što je Crkva. Crkva nisu zgrade, važnije je da imamo naše ljude i zajednice. Zato smo ondje gdje su crkve srušene, a nije bilo drugih prostora, postavili montažne dvorane kako bi se vjernici mogli nastaviti okupljati. Unatoč koroni i potresu započeli smo i završili Biskupijsku sinodu, osnovali Biskupijsko pastoralno vijeće, a imamo i lijep broj aktivnih župnih Caritasa koji se brinu o potrebitima“, istaknuo je biskup.

Na kraju homilije, biskup je vjernike pozvao na hrabro i ustrajno svjedočenje vjere, spremnost na nošenje osobnih i zajedničkih križeva te povjerenje u pobjedu dobra i uskrsnuća. Preporučio je Sisačku biskupiju zagovoru sv. Kvirina i bl. Alojzija Stepinca te potaknuo na molitvu za svećenike, redovnike, redovnice i sav Božji narod na ovom prostoru.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio katedralni župnik Marko Karača, koji je biskupu, uime svih okupljenih, uputio čestitke povodom 27. obljetnice biskupskog ređenja i 16. obljetnice preuzimanja službe sisačkog biskupa.