Godine 1945. u Hercegovini se dogodio nezapamćeni zločin kada su partizani, bez ikakva suda, ubili dvanaestoricu franjevaca koje su pronašli u samostanu na Širokom Brijegu. Iz zbornice su ih jednoga po jednoga odvodili do ratnog skloništa, gdje su ih ubili, a potom i zapalili.

U samo nekoliko dana, koliko je partizanima bilo potrebno da pregaze Široki Brijeg, načinili su 330 većih i manjih stratišta i grobišta. Bio je to uvod u ubojstvo mnogih drugih nevinih franjevaca u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i drugim mjestima. Od ukupno 66 ubijenih franjevaca, dvojica su stradala prije 1945. godine, dok su ostala 64 ubijena u razdoblju od siječnja do kolovoza 1945. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća s područja općine Široki Brijeg ubijeno je 2.189 osoba, iz Županije Zapadnohercegovačke 7.151, a iz cijele Hercegovine više od 20.000 osoba.

Molitveni program započeo je u 16 sati molitvom kod ratnog skloništa, gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na dvanaestoricu fratara koji su ondje ubijeni i spaljeni. Molitvu je predvodio gvardijan širokobriješkog samostana fra Jure Barišić. Nakon molitve procesija se uputila prema samostanskoj crkvi, u kojoj su sudjelovali i framaši – njih 66, u čast 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca. Svaki framaš nosio je duksericu s likom jednoga ubijenog franjevca, a na leđima je bilo ispisano ime franjevca i broj godina koje je imao u trenutku smrti.

Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24 pronađena pobijena franjevca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, dok su imena ubijenih i mjesta njihova stradanja čitali članovi Trećega reda.

Svečanu svetu misu zadušnicu predslavio je provincijal fra Jozo Grbeš, uz suslavlje vicepostulatora fra Miljenka Stojića, svih gvardijana te velikoga broja franjevaca i svećenika. Pjevanje na misi predvodio je Veliki župni zbor, a molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.

U propovijedi se fra Jozo Grbeš osvrnuo na temeljna pitanja ljudskoga postojanja: istinu, slobodu i odnos prema prošlosti, Krista i kršćanstvo, svetoga Franju i franjevački poziv, ljubav i memoriju. „U vremenima socijalnih previranja, medijskih manipulacija i bombastičnih vijesti, više je nego očita jedna žrtva – istina. Iako je svi spominju, malo je onih koji je doista traže. Njezino je traženje bolno, susret s njom mučan, ali rađa svjetlom duše. Oni koji su je spremni tražiti postaju slobodni“, istaknuo je.

Govoreći o slobodi, podsjetio je na Isusove riječi upućene izliječenima i oslobođenima: „Sinko moj, oprošteni su ti grijesi… nemoj više griješiti!“ (usp. Mk 2,5; Iv 8,11), poručivši: „Drugim riječima: budi slobodan od prošloga. O, kako je sloboda u priči istine važna! Jer ‘ne može se željeti sloboda bez prihvaćanja odgovornosti za vlastitu prošlost’ (Edith Stein).“

Mnogima je prošlost, rekao je, težak teret, „ogromna stijena na leđima života“, umjesto da bude učiteljica mudrosti koja „može postati izvor snage, a ne teret“ (H. Nouwen). „Prošlost može zarobiti ili poučiti. Može raniti ili naučiti nas milosrđu. Može se nijekati ili otkupiti. Izbor je jasan. Pitanje je samo tko nam pomaže birati“, naglasio je.

Govoreći o stradanju svećenika i franjevaca, fra Jozo je podsjetio: „Kako je mučna ta povijest: 550 ubijenih svećenika u jednom malom narodu, njih 66 u jednoj maloj franjevačkoj provinciji Hercegovine, njih 13 u jednoj maloj biskupiji Hercegovine. Više nego u mnogim velikim narodima Europe. Osim njih ubijena je i većina hrvatskih katoličkih intelektualaca – tisuće njih. Narod se od toga zla još nije oporavio, što se vidi i danas, osamdeset godina poslije.“

Podsjetio je i na riječi blaženog kardinala Alojzija Stepinca, izgovorene pred komunističkim sudom u Zagrebu 3. listopada 1946.: „Vi ste učinili pogrješku fatalnu što ste pobili svećenike! Narod vam to nikada neće zaboraviti!“ – te dodao: „I narod nije zaboravio. Zato smo danas ovdje: da mijenjamo ono što nije dobro.“

„U svakome od nas postoji potencijal za promjenu. Svatko može prekinuti lanac zla, lanac laži, lanac mržnje i tuge. Bol te može oblikovati, ali te ne mora definirati“, poručio je provincijal, pozvavši da Široki Brijeg bude „učionica mudrosti, mjesto istine koje prekida svaki lanac laži, mjesto ljubavi, svjesni da smo dio velike povijesti svjedoka – temelja boljega svijeta“.

Na kraju mise nazočnima se obratio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo, prenijevši pozdrave i blagoslov biskupa Petra Palića. Istaknuo je kako se ovih dana, a osobito na obljetnicu, Crkva u Hercegovini u molitvi spominje 66 ubijenih franjevaca. Prema biskupovu dekretu, u veljači 2026. u dušobrižništvu u Hercegovini djeluje 87 franjevaca, što – kako je rekao – zorno pokazuje razmjere gubitka iz Drugoga svjetskog rata. „Ključno je očuvati sjećanje“, naglasio je, podsjetivši na biblijski poziv: „Pazi da ne zaboraviš!“ (Pnz 8,11).

Gvardijan fra Jure Barišić uputio je riječi zahvale, istaknuvši da naša hvala ne uzvisuje one koji su već u Božjoj blizini, nego mijenja nas same. „Naši mučenici nisu samo svjedoci mračnoga vremena, nego i poticaj za naš današnji život – poziv na vjernost, hrabrost i ustrajnost u dobru“, rekao je.

Svake godine sve veći broj vjernika hodočasti na Široki Brijeg na dan obljetnice stradanja Širokobriških mučenika. Ove su godine hodočastili trećari iz Brotnja, Čitluka, Gradnića, Međugorja i Čerina, neki autobusima, a neki i pješice. Sudjelovali su i članovi Ogranka Matice hrvatske iz Splita te Zajednice branitelja Gojko Šušak HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije.

Da se ubijeni hercegovački franjevci štuju i izvan domovine, svjedoči i molitveni susret u Melbourneu, gdje se na inicijativu lokalnih katolika svake prve subote u mjesecu Hrvati i Australci okupljaju na javnoj molitvi krunice ispred katedrale svetog Patrika. Ovoga je puta molitva bila posebno posvećena širokobriješkim franjevcima mučenicima, a organizatori su dijelili letke na engleskom jeziku kako bi i australska katolička javnost bila upoznata s tragedijom Širokog Brijega i stradanjem hercegovačkih franjevaca.