Na početku homilije biskup je poručio okupljenima da će se usmjeriti na razmišljanje o zajedništvu s Isusom Kristom, o njegovoj trajnoj prisutnosti u otajstvu euharistije, o trajnom klanjanju koje će na razini grada Požege i okolnih župa imati u crkvi svetoga Roka. Pozvao je sve zainteresirane da sudjeluju u tom obliku molitve.

Potom se osvrnuo na naviještena liturgijska čitanja podsjetivši na riječi svetoga Pavla iz Poslanice Rimljanima da je grijeh smrt. Istaknuo je kako se posljedice grijeha ne odražavaju samo na pojedinca nego i na druge. „Grijeh se događa zato što popuštamo napasti“, rekao je podsjećajući na izvještaj o Adamu i Evi iz Knjige Postanka. „Grijeh je uvijek ono što činimo, što Bog ne želi“, protumačio je, dodajući kako Sotona laže i želi čovjeka usmjeriti na neistinu. „Kada čovjek ne prihvaća Božje zapovijedi i upozorenja, čini grijeh koji vrijeđa i Boga i druge i nas. No, više od grijeha, koji je smrt, darovana nam je milost u Isusu Kristu, u njegovu životu i smrti“, pojasnio je.

Poručio je da je Krist novi Adam koji pobjeđuje napast. Osvrnuo se na evanđeoski izvještaj o kušnjama u pustinji, u kojima Sotona poziva Isusa da kamenje pretvori u kruh i da se baci s Hrama. „A Isus, svjestan da je Sin Božji, odbacuje Sotonu, ne prihvaća njegove riječi“, rekao je biskup dodavši da i vjernici, kada odbace napast, osjete radost u duši i srcu. Govoreći o duhovnoj snazi, istaknuo je da se dušu hrani riječju Božjom, molitvom, euharistijom, klanjanjem i različitim pobožnostima. Podsjetio je i na čudo umnažanja kruha, protumačivši kako Isus čini čudo kada on to želi, a ne na poticaj napasti te time svjedoči svoju božansku moć, ljubav i istinu. Istaknuo je da je Krist u isto vrijeme riječ i kruh za život.

Govoreći o značenju euharistijskog klanjanja, pozvao se na Katekizam Katoličke Crkve, koji, kako je rekao, uči da je klanjanje temeljni čovjekov stav molitve kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje. „Klanjanjem se priznaje da je Isus kruh koji je s neba sišao i hrana od koje se živi“, poručio je. Podsjećajući na Isusove riječi „Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Tko blaguje ovaj kruh, živjet će uvijeke“, istaknuo je da Krist kao riječ i kruh ostaje trajno prisutan u euharistiji te da mu se vjernici klanjaju klečeći, svjesni da je on Gospodin i Bog.

„Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu je klanjanje Bogu koji nam se daje pod prilikama kruha i vina“, rekao je biskup dodavši kako se u tom susretu obnavlja i jača vjera te prima snaga, utjeha i pomoć za osobni, obiteljski i zajednički život. Zaključujući homiliju, istaknuo je da vjernici u klanjanju ne upoznaju samo vlastitu slabost i grešnost, nego i „Boga koji je živ, koji nas ljubi, želi nas spasiti, posvetiti, voditi i usmjeriti k vječnosti“.

Nakon mise je nacionalna koordinatorica Trajnog euharistijskog klanjanja Nada Burum govorila o značenju Trajnog euharistijskog klanjanja i koracima u pripravi za njegovu uspostavu.