Susret je počeo u Dvorani sv. Terezije gdje je okupljene molitelje pozdravio povjerenik Požeške biskupije za pastoral duhovnih zvanja Tomislav Dokoza. Zahvalio je okupljenima na ustrajnoj molitvi za nova duhovna zvanja te posvjedočio osobno iskustvo. Prisjetio se redovnice karmelićanke koja je, nakon što joj je povjerio svoju želju za svećeništvom, svakodnevno molila za njegov poziv. Istaknuo je da u takvoj molitvenoj potpori prepoznaje konkretnu ljubav te naglasio da velik dio zasluge za njegovo svećeništvo pripada upravo moliteljima. Dodao je da takva podrška ohrabruje i današnje bogoslove i mlade na putu razlučivanja poziva.

U nastavku susreta predstavnici pristigli iz različitih župa ukratko su se predstavili te posvjedočili kako se u njihovim sredinama redovito okupljaju na molitvu za duhovna zvanja, čime aktivno sudjeluju u životu Crkve.

U dijelu programa posvećenom svjedočanstvima prvi je govorio učenik drugog razreda Katoličke gimnazije u Požegi koji boravi u Kolegiju Požeške biskupije Filip Čurčić. Predstavio je svakodnevni život u Kolegiju koji djeluje od 2006. godine. Opisao je dnevni red koji uključuje zajedničku molitvu, školu, studij, misu i zajedničke obveze. Istaknuo je da je u Kolegij došao nakon što je u sebi prepoznao poticaj na dublje služenje u Crkvi. Premda je početak bio obilježen pitanjima i izazovima, postupno je učvrstio svoju odluku te danas svjedoči zahvalnost za život u toj zajednici i otvorenost prema svećeničkom pozivu.

Svjedočanstvo je iznio i student druge godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu bogoslov Matej Marijanović iz Davora. Govorio je o svom putu koji je počeo još u djetinjstvu kada je redovito sudjelovao na misi i postao ministrant. Nakon osnovne škole upisao je Katoličku gimnaziju u Požegi i pristupio Kolegiju, gdje je postupno sazrijevala njegova odluka za svećeništvo. Istaknuo je da njegov poziv nije bio popraćen izvanrednim događajima, nego se razvijao kroz svakodnevni život i molitvu, uz snažnu podršku onih koji mole. Na kraju je predstavio nazočnima sve kolegijaše i bogoslove Požeške biskupije.

Tomislav Dokoza potom je iznio i osobno svjedočanstvo o svom pozivu. Naglasio je da otkriti poziv znači otkriti Božji naum i stanje u kojem čovjek pronalazi unutarnji mir. Prisjetio se svoga djetinjstva obilježenog redovitim odlascima na svetu misu, ali i razdoblja udaljavanja od vjere tijekom mladosti. Unatoč tome, osjećaj da ga Bog poziva nije nestajao. Tijekom studija elektrotehnike u Osijeku prošao je razdoblje traženja i duhovnih vježbi, a ključni trenutak dogodio se u osobnoj molitvi i susretima koji su potvrdili njegov poziv. Posebno je istaknuo važnost molitve drugih u tom procesu te naglasio kako svećeništvo nije znak savršenosti, nego trajnog rasta i rada na sebi.

Nakon programa u dvorani sudionici su se uputili u katedralu gdje su molili krunicu, a potom sudjelovali u euharistijskom slavlju koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Istaknuo da Crkva treba ustrajnu molitvu kako bi oni koji su pozvani mogli vjerno odgovoriti na Božji poziv.

U homiliji biskup je povezao blagdan sv. Marka s temom duhovnih zvanja i poslanja Crkve. Polazeći od evanđeoskog navještaja, istaknuo je da sveti Marko u Evanđelju donosi ono što je primio iz propovijedanja sv. Petra, čime Crkva i danas prima pouzdano svjedočanstvo o Kristu. Upravo u toj povezanosti apostolske predaje i života Crkve danas prepoznaje se kontinuitet naviještanja, od prvih učenika do suvremenih vjernika. Naglasio je da Kristovo poslanje: „Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje“ nije tek povijesna zapovijed, nego trajni zadatak svih krštenika.

Govoreći o naravi duhovnog poziva, biskup je podsjetio da nijedan svećenik, biskup ili vjernik ne ostvaruju svoje poslanje u svom imenu, nego u imenu Isusa Krista. Upravo zato Krist mora biti središte života, poziva i djelovanja, jer bez njega, kako je istaknuo, čovjek gubi temelj i smisao vlastitog poslanja. U tom kontekstu naglasio je kako je poniznost ključna krepost koja omogućuje da Krist djeluje u životu svećenika i vjernika. Ona nije potrebna samo pastirima Crkve, nego svakom vjerniku koji želi autentično živjeti vjeru i slijediti Krista.

Osvrnuo se i na stvarnost kušnji i borbi koje prate život vjernika. Podsjetio je na riječi sv. Petra o đavlu – protivniku koji nastoji udaljiti čovjeka od Boga, istaknuvši da su kroz povijest mnoge duhovne osobe posustale u nasljedovanju Isusa Krista, ali i kako je upravo u takvim okolnostima potrebna postojana molitva. Naglasio je da kušnje ne zaobilaze ni obitelji, ni mlade, ni one koji se pripremaju za svećeništvo, zbog čega molitvena potpora vjernika ima nezamjenjivu ulogu.

Mons. Martinović povezao je razmišljanje s porukom pape Lav XIV. za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja, ističući da je poziv na svećeništvo i posvećeni život „put ljepote“ – put nasljedovanja Krista, Dobrog Pastira koji polaže život za svoje ovce. Ta ljepota, naglasio je, nije izvanjska, nego se očituje u darivanju, vjernosti i služenju. Upravo takav život privlači i potiče nova zvanja.

Istaknuo je važnost stvaranja okruženja u kojem zvanja mogu rasti: obitelji, župe i zajednice pozvane su biti mjesta molitve, podrške i svjedočanstva vjere. Upozorio je kako bez takvog temelja teško dolazi do prepoznavanja i sazrijevanja poziva.

Govoreći o procesu razlučivanja, biskup je naglasio važnost osobnog odnosa s Bogom koji se gradi u molitvi, tišini i slušanju Božje riječi. Upravo u takvom susretu čovjek upoznaje Boga, ali i samoga sebe. Istaknuo je kako je to put koji zahtijeva vrijeme, strpljenje i otvorenost djelovanju Duha Svetoga.

Podsjetio je da duhovni poziv nije jednokratan događaj, nego trajni put rasta i sazrijevanja. Potrebno ga je njegovati svakodnevnim odnosom s Bogom kako bi donosio plodove. Kao uzor povjerenja u Boga istaknuo je svetoga Josipa, a vjernike je potaknuo da ustraju u molitvi i osluškivanju Božjega glasa, slijedeći primjer Blažene Djevice Marije.

Pri svršetku pričesti svi okupljeni su uputili Bogu biskupijsku molitvu za duhovna zvanja. Biskup je zatim zahvalio svim članovima Djela za duhovna zvanja na njihovim molitvama i žrtvama, istaknuvši da je njihovo djelovanje pred Bogom i za Crkvu neizmjerno vrijedno. Potaknuo ih je na ustrajnost te na uključivanje novih članova u molitvu za duhovna zvanja, kao i na molitvu za Papu i mir u svijetu. Susret se nastavio druženjem, izvijestio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.